U područjima s ograničenjima troškovi su viši, a prinosi manji, pa je zanimanje za poljoprivredu u
opadanju, zbog čega pada i veličina poljoprivredne proizvodnje. Kao posljedica smanjenog zanimanja za
poljoprivredu javlja se postupna promjena u izgledu krajobraza što potom mijenja bioraznolikost područja.
Krajnji negativni učinak je činjenica da stanovnici napuštaju ruralna područja koja potom nepopravljivo
propadaju. Posebnost ruralnih područja ne proizlazi samo iz krajobraza, već i iz tradicionalnog načina
života, te stoga propadanje ruralnih područja osiromašuje kulturno bogatstvo Hrvatske.
Nastavak poljoprivredne djelatnosti u tim područjima, posebno primjenom okolišno prihvatljivih metoda,
obogaćuje krajobraz i bioraznolikost općenito. Razvoj novih proizvoda, poticanje proizvođačkih grupa i
razmjena iskustava između županija mogu pružiti dodatni poticaj za poljoprivrednu proizvodnju u tim
područjima.
4.2.18. Potreba 18. Obnova šumskih površina konverzijom i sadnjom biljaka
Prioriteti/područja od interesa
4A) Obnovu, očuvanje i povećanje bioraznolikosti, uključujući u područjima mreže Natura 2000.i u
područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima i poljoprivredu velike
prirodne vrijednosti, kao istanje europskih krajobraza
4B) Bolje upravljanje vodama, uključujući upravljanje gnojivima i pesticidima
4C) Sprečavanje erozije tla i bolje upravljanje tlom
5E) Poticanje pohrane i sekvestracije ugljika u poljoprivredi i šumarstvu
Poprečni ciljevi
Okolina
Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama
Opis
Degradacijski oblici šumskih sastojina pokrivaju preko milijun ha tvoreći tako 43,86% ukupne površine
šuma u Republici Hrvatskoj. U privatnim šumama, uz visok udio panjača od 48%, postoji značajna površina
sastojin a koje su zbog nestručnog gospodarenja u prošlosti izgubile optimalan omjer glavnih vrsta drveća i
najpovoljniju sastojinsku strukturu, zbog čega su prešle u različite degradacijske sastojinske oblike u kojima
nedostaje glavna vrsta drveća. Šumske kulture u Republici Hrvatskoj (70 021 ha), također, zbog
prevladavanja uglavnom samo jedne vrste drveća, vrlo su ranjive u smislu otpornosti prema klimatskim
promjenama i djelovanja nepovoljnih biotskih i abiotskih faktora u odnosu na stabilne visoke mješovite
šume autohtonih vrsta drveća.
Panjače, šikare, šibljaci, makije i garizi u Republici Hrvatskoj predstavljaju degradacijske oblike šumskih
sastojina. Zakon o šumama (NN 140/2005) čl. 28 dozvoljava rekonstrukciju i konverziju panjača, šikara,
šibljaka i makija pomoću šumsko-uzgojnih radova koji su propisani šumsko-gospodarskim planom.
Najstabilnije, zdravstveno najotpornije i ekološki najvrjednije šumske sastojine su klimatogene šumske zajednice
koje zahvaljujući svom načinu postanka, sastavu vrsta i strukturi pripadaju ekološkom optimumu. Visoke šume,
u čijem sastavu je optimalan udio glavnih klimatogenih te sporednih vrsta drva, grmlja i sloja prizemnog rašća
117