5A) Povećanje učinkovitosti u korištenju voda u poljoprivredi
5B) Povećanje učinkovitosti u korištenju energije u poljoprivredi i preradi hrane
5C) Olakšavanje opskrbe i korištenja obnovljivih izvora energije, nusproizvoda, otpada, ostataka i
drugih neprehrambenih sirovina u svrhu biogospodarstva
5D) Smanjenje emisija stakleničkih plinova i amonijaka koje uzrokuje poljoprivredna djelatnost
6B) Poticanje lokalnog razvoja u ruralnim područjima
Poprečni ciljevi
Okolina
Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama
Inovacije
Opis
Struktura gospodarstva u Hrvatskoj sastoji se od iznimno velikog broja malih obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava (141.020 ili 60,05%, sa do 4.000 EUR godišnje ekonomske vrijednosti), koji su na rubu
ekonomske održivosti. Zbog ekonomske krize i nedostataka kvalitetnih investicijskih sredstava na
nacionalnoj razini i ta gospodarstva su u fazi stagnacije i zaostajanja u pogledu razvoja i modernizacije
vidljivo u modernizaciji objekata, opreme, energetske učinkovitosti i zaštite okoliša što je često vezano na
dostizanja standarda Unije. (Prilog V - Popis obveznih standarda Unije prihvatljivih za financiranje kroz
Program).
Odgovarajuće upravljanje gospodarstvima potrebno je kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova.
Dobre prakse vezane uz upravljanje gnojivom - u smislu najvišeg mogućeg postotka suhe tvari u određenom
sustavu proizvodnje, najnižeg mogućeg sadržaja fosfora i najnižeg mogućeg sadržaja teških metala te
primjenu dobre prakse i tehnologija za smanjenje emisija u zrak, vodu i tlo na minimum, uvodi se kao dio
modernizacije hrvatskog poljoprivrednog sektora.
U isto vrijeme, ove farme su vrlo važne sa stajališta ukupne poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj,
obzirom da one posjeduju značajne resurse. One imaju pristup 14,98% korištenog poljoprivrednog područja,
13,71% stoke, te sudjeluju sa 11,33% vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj.
Mala poljoprivredna gospodarstva su također važna u smislu seoskog stanovništva, očuvanja i zaštite
okoliša, stanovništva i kulturnog nasljeđa ruralnih zajednica i proizvodnje lokalnih proizvoda.
Nadalje, hrvatsku poljoprivredu karakterizira neproporcionalno visoka proizvodnja žitarica, kukuruza i
drugih nisko-profitabilnih usjeva u odnosu na nedovoljnu proizvodnju visoko-profitabilnih, radno
intenzivnih kultura, kao što su povrće i voće (samo 3% od ukupne obradive površine) čija proizvodnja ne
pokriva potrebe stanovništva, prehrambenu industriju i turizam. Isto vrijedi i za uljarice, kao i mlijeko i
meso, osim za perad. Opći problem i u primarnoj i sekundarnoj proizvodnji je nedovoljan nadzor i uvođenje
novih tehnika i tehnologija koje izravno utječu na kvalitetu i cijenu konačnog proizvoda, što hrvatski
poljoprivredni sektor općenito čini nekonkurentnim.
108