Kako bismo bolje razumjeli pojam živuće tradicije , osvrnuću se na nekoliko primjera koji su reprezenti politika na koji način se ispravno može upravljati naslijeđem . Naime , osnovni cilj je naslijeđe održavati živim , i odnositi se prema njemu ne kao prostornom malignitetu čija funkcija je istekla daleko u prošlosti , i kao takve ih treba nužno zamrznuti , ukloniti , ili u našem slučaju prodati , već kao živi organizam koji ustupa prostor za nove intervencije koje nastoje biti što manje nametljive kako bi formalne , konstruktivne i prostorne karakteristike mogle prevladati i po potrebi omogućiti potpuni oporavak izvornog izraza . Ipak , neki teoretičari vjeruju da konzervatorske prakse u Evropskim gradovima nisu stvorile gradove sa naglašenim i autentičnim identitetom , već su na taj način kreirani standardizovani gradski prostori ( Ashworth 1998 , Tunbridge 1998 ). Govoreći o opasnosti homogenizacije grada , Ashworth problematizuje paradoksalno pitanje očuvanja gradova i njihove kulturne baštine , koja dovodi do već viđenih i očekivanih rezultata . U nastavku je prikazano nekoliko odabranih arhitektonskih realizacija , nastalih u ruševinama utvrđenja , sa osvrtom na upisivanje novog sloja , oblika i značenja u istorijski vrednovan prostor , kao značajan segment lokalne kulturne baštine . Rezultat svih tih intervencija je prije svega potreba za uvođenjem novih funkcija , koje ujedno poštuju autentičnost mjesta , gradeći odnose sa savremenom arhitekturom i novim vremenom . Analize ukazuju da sve novoizgrađene strukture , bivaju pažljivo locirane unutar postojećih ruševina , čime se pomaže u održavanju hijerarhije između postojećih i novih prostornih oblika . Izvedene su korišćenjem savremenog arhitektonskog jezika , sa visokokvalitetnom izvedbom detalja , kontakta staro-novo , pažljivo odabranom materijalizacijom , ali i apstrakcijom novih oblika sa kreativnom reinterpretacijom postojećih arhitektonskih elemenata . Nerijetko se koristi metoda kontrasta , kako u obliku tako i u materijalizaciji , čime se istorijsko naslijeđe ponovo otkriva , dodatno ističe ali i obogaćuje novim funkcijama . Posebno važnom se ističe smjer intervencija kada je u pitanju nova funkcija , te je u tom smislu bitno istaći da većina primjera ukazuje da nove funkcije imaju za cilj ustupanje prostora posjetiocima , nudeći novu vrijednost prostoru . Tako su funkcije uglavnom usmjerene ka javnim i široko dostupnim sadržajima , otvaranju muzejskih prostora , vidikovaca , valorizaciji arheoloških nalazišta , pa čak imamo i primjer strukovne škole kao što je castel u Fürstenburgu , ali i pratećih komercijalnih sadržaja kao što su restorani ili kafei . U svim slučajevima ističe se mukotrpna potreba za ostvarivanjem balansa i ravnoteže između obnove istorijskih spomenika i prilagođavanja novim funkcijama , i priznaćemo da intervencije nisu uvijek u potpunosti uspjele .
NA KRAJU , OSTAJE NAM DA ISPRA- TIMO , NA KOJI NAČIN ĆE STRATE- GIJE UPRAVLJANJEM KULTURNOM BAŠTINOM BITI SPROVEDENE U DJELO , I DA LI ĆE ARZA ZAISTA IMATI SUDBINU MAMULE . DO TADA , POĐITE NA KUPANJE , ARZA IMA SJAJNE PLAŽE .