Prostor 57 Prostor+broj+57+prostor+57+web | Page 71

NAPISALA: Ema Alihodžić Jašarović arhitekta, saradnik u nastavi na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici ...Danas neće biti kiše, sva- nulo je još jedno sunčano jutro i novembarskih +20. Pakujem trogodišnju ćerkicu u bebi sjedište na mom sad već matorom i olinjalom, ali omiljenom Kettleru, ubacujem njene igračke i rančić u korpu, namještam papirnu vjetrenjaču na volanu, koja nam pokazuje koliko je jak vjetar, i vozim je do vrtića. Ona je na biciklu od svoje prve godine, i sad već poznaje svaku ulicu i prečicu do vrtića. Negoduje, rado bi nastavila sa mnom dalje. Opet sretam onu gospođu koja mi je jednom prilikom rekla kako je neozbiljno što vozim dijete biciklom. Ljudi su ovdje skloni da komentarišu. A i da se boje bicikla... Nastavljam ka poslu. Svraćam na mali kiosk preko puta Ho- Kretanje i vizura na grad iz pozicije korisnika prostora, moja je inspiracija i tema brojnih istraživačkih radova na kojima sam radila još od magistarske teze, na kojoj sam obradila upravo kretanje, kao proces spoznaje i orijen- tacije, kao metodu upoznavanja, ali i kreiranja prostora, kao posebnu vrstu tela Crna Gora (zauvijek će za mene ostati hotel Crna Gora), po kafu. Ljubazna djevojčica je naučila štos, da treba da mi stavi dupli poklopac i da ga zarotira, kako se kafa ne bi prosula dok ne stignem do obližnjeg parka. Sjela sam na klupu iznad Sastavaka. Morača i Ribnica odavno nisu bile tako nabujale i brze. Gledam Kanin hotel Podgorica, rado bih tamo na doručak, ali nemam vre- mena. Vadim notes i zapisujem aktivnosti za taj dan. Da, trebala bih svratiti i do pijace danas u povratku. Grad je jutros neobično lijep poslije jučerašnje kiše. Nastav- ljam da vozim bulevarom po stazi koja je vlažna i zatrpana lišćem. Kratka pauza na se- maforu, vidim da su počeli da kreče fasadu jedne od mojih omiljenih socijalističkih stam- benih zgrada. Razmišljam da li da nastavim bulevarom, ili da skrenem ka Sportskom centru, i promijenim malo maršrutu. Ipak nastavljam stazom. Treći dečko na trotinetu i na stazi od jutros, čak sam dobila i osmijeh Lijepo je na stazama, uvijek nekako sretaš ljude koji dijele slične ideje sa tobom, i tu je uvijek dobra energija. Stižem čak 10ak minuta ranije, taman da pročitam mejlove. Parking za bicikla je jutros prilično krcat. To me raduje... stavlja čisti misaoni proces. ,,Kretanje i komuniciranje mogu biti sinonimi gra- da’’ , ističe Ranko Radović, smatrajući da ništa tako ne definiše formu grada kao sistem kretanja. Oblici kretanja su upravo integralni dio urbanog ambi- jenta, pri čemu su one mijenjale svoj značaj i karakter kroz vrijeme. Kretanje je oduvijek, na različite načine obliko- valo gradove i arhitekturu. Na početku, jedina mjera o gradu bila je upravo distanca koja se mogla savladati ho- dajući, a evolucija gradova dešavala se paralelno sa evolucijom u razvoju pre- voznih sredstava. Arhitekti su maštali o tome kako će automobili mijenjati ar- hitekturu i gradove, i tako su nastajale brojne ideje o gradu, koje su polako bivale autocentrične. Od druge polovine XX vijeka masovnost automobilskog saobraćaja osvaja i napada urbani prostor. Danas, prostorni i vremen- ski odnosi i distance rapidno rastu, a pješačke staze se mijenjaju saobra- ćajnicama. Rebeka Solnit piše kako su novi gradovi projektovani sa otvorenim prezirom prema šetačima. Hodanje po- stepeno postaje neefikasno u velikim gradovima. Ali i dalje postoji fascinacija DOK NAŠI GRADOVI I LJUDI JOŠ UVIJEK ISTINSKI NISU PRIHVA- TILI BICIKLIZAM KAO ZVANIČNI I RAVNOPRAVNI VID PREVOZA, A NE SAMO KAO ,,VANNASTAVNU’’ AKTIVNOST, U AMSTERDAMU SE PO DRUGI PUT ODRŽAVA BICIKLISTIČKO ARHITEKTONSKO BIJENALE (BICYCLE ARCHITECTURE BIENNALE), U ORGANIZACIJI NEXT ARCHITECTS, A UZ VODEĆU IDEJU I INICIJATIVU ORGANIZACIJE BYCS, KOJA SE BAVI PROMOCIJOM NA PLANU MEĐUNARODNOG RAZVOJA BICIKLIZMA. Insert iz biciklističkog dnevnika, 13.oktobar 2019.godine percepcije grada i proživljenog – doživ- ljenog iskustva o gradu. Pri tom, ovdje ne mislim na kretanje automobilom, moj fokus su pješaci i biciklisti. Kreta- njem kroz prostor, mi uspostavljamo kontakt sa gradom, a to je ujedno i prvi uslov za spoznaju prostora. Kretanje pobuđuje stanje iščekivanja što pred- foto izvor: Biciklo.me 71