Prostor 57 Prostor+broj+57+prostor+57+web | Page 71
NAPISALA: Ema Alihodžić Jašarović
arhitekta, saradnik u nastavi na
Arhitektonskom fakultetu u Podgorici
...Danas neće biti kiše, sva-
nulo je još jedno sunčano
jutro i novembarskih +20.
Pakujem trogodišnju ćerkicu
u bebi sjedište na mom sad
već matorom i olinjalom, ali
omiljenom Kettleru, ubacujem
njene igračke i rančić u korpu,
namještam papirnu vjetrenjaču
na volanu, koja nam pokazuje
koliko je jak vjetar, i vozim je do
vrtića. Ona je na biciklu od svoje
prve godine, i sad već poznaje
svaku ulicu i prečicu do vrtića.
Negoduje, rado bi nastavila sa
mnom dalje. Opet sretam onu
gospođu koja mi je jednom
prilikom rekla kako je neozbiljno
što vozim dijete biciklom. Ljudi
su ovdje skloni da komentarišu.
A i da se boje bicikla...
Nastavljam ka poslu. Svraćam
na mali kiosk preko puta Ho-
Kretanje i vizura na grad iz pozicije
korisnika prostora, moja je inspiracija
i tema brojnih istraživačkih radova na
kojima sam radila još od magistarske
teze, na kojoj sam obradila upravo
kretanje, kao proces spoznaje i orijen-
tacije, kao metodu upoznavanja, ali i
kreiranja prostora, kao posebnu vrstu
tela Crna Gora (zauvijek će za
mene ostati hotel Crna Gora),
po kafu. Ljubazna djevojčica
je naučila štos, da treba da
mi stavi dupli poklopac i da
ga zarotira, kako se kafa ne
bi prosula dok ne stignem do
obližnjeg parka. Sjela sam na
klupu iznad Sastavaka. Morača
i Ribnica odavno nisu bile tako
nabujale i brze. Gledam Kanin
hotel Podgorica, rado bih tamo
na doručak, ali nemam vre-
mena. Vadim notes i zapisujem
aktivnosti za taj dan. Da, trebala
bih svratiti i do pijace danas u
povratku.
Grad je jutros neobično lijep
poslije jučerašnje kiše. Nastav-
ljam da vozim bulevarom po
stazi koja je vlažna i zatrpana
lišćem. Kratka pauza na se-
maforu, vidim da su počeli da
kreče fasadu jedne od mojih
omiljenih socijalističkih stam-
benih zgrada. Razmišljam da li
da nastavim bulevarom, ili da
skrenem ka Sportskom centru, i
promijenim malo maršrutu. Ipak
nastavljam stazom. Treći dečko
na trotinetu i na stazi od jutros,
čak sam dobila i osmijeh Lijepo
je na stazama, uvijek nekako
sretaš ljude koji dijele slične
ideje sa tobom, i tu je uvijek
dobra energija.
Stižem čak 10ak minuta ranije,
taman da pročitam mejlove.
Parking za bicikla je jutros
prilično krcat. To me raduje...
stavlja čisti misaoni proces. ,,Kretanje i
komuniciranje mogu biti sinonimi gra-
da’’ , ističe Ranko Radović, smatrajući
da ništa tako ne definiše formu grada
kao sistem kretanja. Oblici kretanja su
upravo integralni dio urbanog ambi-
jenta, pri čemu su one mijenjale svoj
značaj i karakter kroz vrijeme. Kretanje
je oduvijek, na različite načine obliko-
valo gradove i arhitekturu. Na početku,
jedina mjera o gradu bila je upravo
distanca koja se mogla savladati ho-
dajući, a evolucija gradova dešavala se
paralelno sa evolucijom u razvoju pre-
voznih sredstava. Arhitekti su maštali
o tome kako će automobili mijenjati ar-
hitekturu i gradove, i tako su nastajale
brojne ideje o gradu, koje su polako
bivale autocentrične. Od druge polovine
XX vijeka masovnost automobilskog
saobraćaja osvaja i napada urbani
prostor. Danas, prostorni i vremen-
ski odnosi i distance rapidno rastu, a
pješačke staze se mijenjaju saobra-
ćajnicama. Rebeka Solnit piše kako su
novi gradovi projektovani sa otvorenim
prezirom prema šetačima. Hodanje po-
stepeno postaje neefikasno u velikim
gradovima. Ali i dalje postoji fascinacija
DOK NAŠI GRADOVI I LJUDI JOŠ
UVIJEK ISTINSKI NISU PRIHVA-
TILI BICIKLIZAM KAO ZVANIČNI I
RAVNOPRAVNI VID PREVOZA, A
NE SAMO KAO ,,VANNASTAVNU’’
AKTIVNOST, U AMSTERDAMU
SE PO DRUGI PUT ODRŽAVA
BICIKLISTIČKO ARHITEKTONSKO
BIJENALE (BICYCLE ARCHITECTURE
BIENNALE), U ORGANIZACIJI NEXT
ARCHITECTS, A UZ VODEĆU IDEJU
I INICIJATIVU ORGANIZACIJE BYCS,
KOJA SE BAVI PROMOCIJOM NA
PLANU MEĐUNARODNOG RAZVOJA
BICIKLIZMA.
Insert iz biciklističkog dnevnika,
13.oktobar 2019.godine
percepcije grada i proživljenog – doživ-
ljenog iskustva o gradu. Pri tom, ovdje
ne mislim na kretanje automobilom,
moj fokus su pješaci i biciklisti. Kreta-
njem kroz prostor, mi uspostavljamo
kontakt sa gradom, a to je ujedno i prvi
uslov za spoznaju prostora. Kretanje
pobuđuje stanje iščekivanja što pred-
foto izvor: Biciklo.me
71