Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i

(3) Osnovni pojmovi Treći element metodološkog okvira za analizu i kritiku za radove rasprave su osnovni pojmovi. Pitanje koje je potrebno postaviti je Koji su osnovni pojmovi u tekstu? Važnost elementa osnovni pojmovi je u tome što, da bi se dobro rasuđivalo, treba razumjeti značenje riječi kojima se pojmovi (‘ono što je u glavi’) označuju. Još je Sokrat svoje rasprave započinjao na način da bi sugovornike pitao o značenju riječi – primjerice, ako bi raspravljao o pravednosti, prvo je sugovornika pitao što za njega znači ‘pravednost’: Trasimah: - Čuj dakle, ja tvrdim da pravedno nije ništa drugo nego korist jačega. (...) Sokrat: - Moram prije pojmiti – rekoh – što govoriš jer sad još ne znam. Veliš da je pravedno korist jačega; time što misliš, Trasimaše? Ta jamačno ne ovo: ako je rvač Polidamant od nas jači i ako njegovu tijelu koristi govedina, zar je ta hrana i nama, koji smo od njega slabiji, ujedno korisna i pravedna? Tasimah: - Užasan si, Sokrate; shvaćaš govor onako kako bi mu najviše naudio. Sokrat: - Nipošto, izvrsniče, nego reci jasnije što misliš. (...) Trasimah: - Svaka vlast postavlja zakone za svoju korist, pučka puku korisne, pojedinac sebi, a tako i ostale; postavivši zakone proglase da je to tj. njihova korist, pravedno za podložnike; i koji to prestupi, kazne ga što krši zakone i krivo čini. To je dakle ono, mudračino, što velim da se u svim tim državama isto smatra pravednim, naime: korist vlasti koja postoji. Ona je jamačno jača u državi; zato je za onoga koji pravo misli svuda ono, što rekoh, pravedno: korist jačega. (Platon, 2004, str. 73-74) Brojni su filozofi jezika, ističe Mišćević (2003), upravo jezik proglašavali izvorom pogrešaka i zabluda te su uočili da nepreciznosti i nejasnoće u jeziku mogu voditi do pogrešaka i zbrke u mišljenju. Kao primjer najčešće pogreške u zaključivanju navodi se ona koja proizlazi iz višeznačnosti određenih riječi i njihovu brkanju. Isto tako, navodi Mišćević (2003), ljudi koriste mnoge riječi, a da pritom ne razmišljanju o njihovu značenju pa ih koriste mehanički – onako kako ih ‘se obično koristi’. O razumijevanju značenja riječi za dobro rasuđivanje govore i Epstein i Kernberg (2010) te Gensler (2010), koji navode kako prije kritičkog razmatranja treba razumjeti. Primjerice, ukoliko raspravljamo (ili čitamo/slušamo raspravu) o postojanju Boga, prvo što nam mora biti jasno jest što označava riječ Bog ili što mislimo pod riječju Bog, dakle, koji je naš pojam Boga – (i) priroda, (ii) svemogući, sveznajući, savršeno dobar stvoritelj, ili (iii) nadnaravna energija. Ukoliko nedostaje jasnoća u značenju riječi ili odnosu između riječi i pojma (‘onoga što mislimo pod određenom riječju’) kojih u raspravi koristimo, rasprava je isprazna i besmislena jer u zauzimanju stava o nekom pitanju rasprave (primjerice o pitanju Postoji li Bog?) treba znati na što mislimo kada kažemo Bog da bismo afirmativno ili negacijski odgovorili na postavljeno pitanje te dalje raspravljali s drugima o postavljenom pitanju. Zamislite situaciju u kojoj dvojica raspravljaju o pitanju postojanja Boga, gdje jedan tvrdi da Bog postoji misleći pritom na Boga kao prirodu, a drugi tvrdi da Bog ne postoji misleći pritom na Boga kao na svemogućeg, sveznajućeg, savršeno dobrog stvoritelja. Može se zaključiti da bi njihova rasprava bila besmisle- Kritičko mišljenje: Pr

Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 77