Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 129

predstavlja ozbiljan problem za kompenzacijski pristup. Treće, unutar kompenzacijskog pristupa pretpostavlja se da sve žene imaju pravo na preferencijalni tretman. Međutim, jasno je da sve žene nisu na isti način i u istoj mjeri trpjele zbog diskriminacijske prakse, kao ni to da su bile oštećene više nego, primjerice, siromašan muškarac. Također, nemoguće je sada ustanoviti koliko bi žena, primjerice, bilo obrazovanije da je život u prošlosti bio drugačiji. Ukratko, kritičari tvrde da sve žene ne zaslužuju preferencijalni tretman, već eventualno samo one koje su uistinu oštećene diskriminacijskom praksom u prošlosti.135 Povlašteni tretman u formi kompenzacije trebao bi biti u načelu individualan i specifičan. Nije opravdano obeštećivati žene kao skupinu zato jer su štete koje su onemogućile nekim ženama uključivanje u natjecanje u načelu specifične za svaki pojedini slučaj. Svaka šteta treba biti nadoknađena određenoj osobi od strane druge osobe koja je izazvala tu štetu. Četvrto, čak i kada bi bilo moguće identificirati žene koje su oštećene nekom određenom društvenom praksom, nije jasno koji bi oblik preferencijalnog tretmana najprimjerenije nadoknadio štetu koju su pretrpjele. Naime, neki kritičari AA smatraju da bi ispravna nadoknada trebala biti spolno neutralna; primjerice, nadoknada u obliku novčanih isplata bila bi primjerenija nego povlašteni tretman slabije kvalificirane žene u odnosu na kvalificiranijeg muškarca.136 3. KRITIKA PRISTUPA UTEMELJENOG NA BUDUĆOJ KORISTI. Treća grupa argumenata protiv AA naglašava navodne loše posljedice koje prevladavaju nad društvenim dobrima koje takvi programi proizvode. Prvo, tvrdi se kako AA ne mogu stvoriti pravednije društvo već samo društveni kaos zato jer proizvode nove nepravde, nove žrtve diskriminacije, koje će i same moći, opravdano, zahtijevati primjenu povlaštenog tretmana. Drugo, AA je nedjelotvorna ili, što je još i gore, proizvodi samo negativne posljedice za sve, uključujući i one koji trpe zbog nepravde počinjenih u prošlosti. Kritičari drže da će povlašteni tretman žena izazvati više seksizma te da će tragično pojačati predrasude ili stereotipe koji uzrokuju nejednakosti. Pojedinci ošteni praksom AA biti će plodno tlo za stvaranje osjećaja oštećenosti, netrpeljivosti i predrasuda prema ženama. AA će, s druge strane, pojačati i osjećaj inferiornosti i samopodcjenjivanje već i sada prisutno među ženama jer se njihovo zapošljavanje i napredovanje neće tumačiti njihovim sposobnostima već praksama koje su ih privilegirale. Praksom AA, žene mogu postići određene društvene pozicije, ali će uvijek biti prisutna sumnja da ih svojim sposobnostima ne zaslužuju. Najbolji način da se uspostavi sustav uzora nije promocija osobe zbog njezinog spola već isključivo zbog bolje kvalificiranosti za dati posao. 135 Sher, G., (1975), "Justifying Reverse Discrimination in Employment", Philosophy and Public Affairs, Vol. 4, No. 2. 136 Pojman, L.P., (1992), "A Moral Status of Affirmative Action" Public Affairs Quarterly, Vol. 6, No.2. Blackstone, W.T., (1975), "Reverse Discrimination and Compensatory Justice", Social Theory and Practice, Vol. 3, No. 3. Kritičko mišljenje: Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 129