Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 91
Čudesna sudbina Pati Difuse 89
znam dobro jer sam tada prestao da ih brojim... Sestra me je te noći
pozvala u noćni klub, u koji ne bih inače išao jer sam već bio iscrpljen
brojnim snimanjima. Pripremao sam prvi dugometražni film i nije
mi bilo svejedno kako će ispasti.“
Pedro protrlja oči. Kao da se sledeće scene već isuviše puta sećao.
„Odmah sam ga ugledao... Iako nevisok po rastu, izdvojio se iz
mase sličnih. Rekao bi čovek da je bio tipični španski kuronja, kakvog
možete videti na svakom ćošku Madrida, ali ne! Bio je nešto
posebno, odmah sam to znao... Crne široke lanene pantalone, koje
su se sužavale ka stopalima nisu nimalo otkrivale te izvajane nožne
listove, ali ja sam ih momentalno vizuelizovao. Zelena majca prilepila
mu se uz telo, natopljena znojem. Čekao je strpljivo u redu za
pikado, iako je delovao da će od silne energije, koju je nosio u sebi,
eksplodirati u bilo kom trenutku. Vrlo brzo sam shvatio da se svaki
moj pogled završava na njegovom licu, iscrtanom markantnim linijama.
Crna, unazad zalepljena kosa samo je dodatno nagoveštavala
taj temperament...“
Pati Difusa se zavali u fotelju. Tek tada primeti da zapravo ne sede
na stolicama. No u ovom trenutku to nije ni bilo bitno. Klimanjem
glave dade podršku nastavku priče.
„Sačekao sam da pogodi svaki pikado u centar jer sam znao da
će u tome uspeti. Svi su vrisnuli kada je pogodio i poslednje bacanje...
Odlučio sam da po izlasku prođem pored njega kako bih ga video izbliza.
Kad sam prošao tik pored, obuzelo je me uzbuđenje kakvo
dotad nisam osetio. Bio je nešto najlepše što sam ikada video...
Odmah sam skrenuo pogled, smatravši besmislenim da primeti moje
uporno zurenje. No nakon samo dva koraka, osetio sam toplotu njegove
šake na mom ramenu. Naglo sam se okrenuo. On mi je rekao
zdravo. Ja sam ćutao. Pitao me je da li sam ja taj Pedro Almodovar.
Ja sam i dalje ćutao, zatečen. Onda mi je rekao: ‘Želim da pričam sa
tobom.’ Pa, evo me, konačno sam odgovorio i dodao da krećem kući
te da me može ispratiti, ukoliko to želi. Odakle mi tada snaga da to
izgovorim, nikada mi kasnije neće biti jasno. Jer do tog trenutka se
nisam ustručavao da pokupim bilo koga ko bi mi se dopao. Ali nijedan
od takvih tipova ne bi unapred znao kako se zovem... Odgovorio
mi je iz mesta da ne spava sa muškarcima, nakon čega sam brzo