Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 68
66
Biljana Kosmogina
Potom su se grlili, pevali i igrali neke egzotične igre iz svog kraja,
koje su puštali sa telefona i YT-a. Pa su me opet maltretirali, govoreći
mi da sam najveći bednik kog su u životu sreli. Zijad se posle ispovraćao
nasred sobe i izvinjavao se. Ja sam sve vreme ležao u lokvi
urina, paralisan strahom da će me izbosti. Setio sam se policajca koji
me je upozoravao na to. Kad je svanulo, pokupili su moj raspali laptop
i olupani telefon i nestali.
Posle sam se danima oporavljao, žešće istraumatizovan. Ispričao
sam nekim prijateljima šta mi se desilo. Nisu mogli da veruju. Moj
krevet i dan danas smrdi na Mahmutovu pišaćku. Trebalo mi je nedelju-dve
da dođem k sebi i ponovo obezbedim osnovna sredstva za
rad: drugi polovni laptop i telefon. Morao sam da otkažem sve časove
u narednih petnaest dana. Ali čak ni to iskustvo nije uticalo na moju
nepresušnu, neobuzdanu žudnju za migrantima.
***
Drugi put sam na ulici kod Zelenog venca pokupio jednog preslatkog
Sirijca. Pokazao sam mu lovu koju sam neposredno pre
toga podigao iz banke: „Hoćeš sa mnom kod mene? ’To my
place?’“ Rekao je: „Yes!“ Taman mi je legla uplata od škole, imao
sam kintu za klopu, vino i razne druge đakonije, kao što su GHB,
popers, trava i spid. Doduše, ništa od toga njega nije interesovalo.
On je hteo samo da se okupa, najede i naspava. Jebô me je iz kurtoazije,
ali opet je to bilo tako dobro, predano, posvećeno... jednom
rečju – savršeno.
Nisu baš svi sa kojima sam se jebô čistokrvni pederi, ali se daju
do koske. Ne uskraćuju sebi ful užitak. Moj prijatelj pacifista, poznati
gej aktivista, kome sam poverio svoje zgode sa migrantima, ispljuvao
me je i optužio da koristim ljudsku nevolju zarad nehumane seksualne
ekploatacije, da je to najgori vid ljudskog izrabljivanja i da
koristim sve belačke privilegije kako bih već degradirane osobe još
više degradirao. Bio sam u šoku, pokušao da se odbranim da je sve
baš suprotno od njegovih tvrdnji, da ja migrante obožavam, da su mi
oni svetinja, da im pomažem koliko mogu na sve moguće načine.
Dva puta sam dvojici migranata dao po dva soma dinara. Da im nije
bilo lepo, ne bi dva puta kod mene dolazili na po dva dana u razmaku
od nekoliko dana.