Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 255
Where the sidewalk end
253
oslobodio tereta. Znao je da su pred njim besane noći, ali ne i da
mu se ništa od ovoga ne bi dogodilo da otac nije nastojao da ga
uvuče u sentimentalne razgovore. Možda je zaspao sa upaljenom
cigaretom u ruci, da bi se ubrzo probudio kada je ugledao krv koju
je upijala zemlja.
Svet zaslepljuje, zar ne? Svaki gest sakriva prizor koji ga je
omogućio, kao u Ponzijevoj varci: kada posmatrač uoči da je gornja
linija ipak duža od donje, to ne znači da i dalje nije zaveden njihovom
jednakošću jer ona je još očiglednija. Čak i kada se Pravda ne
bi zaustavila pred njom, ne bi mogla da se vrati sa stranputice. Ništa
ne bi bila uspešnija ni kada bi krenula prema nama jer bi iza nas
opet ostao „Das Kapital“, kao lutkar iz senke, a u stvari onaj koji
svoju tajnu duguje meri u kojoj je obelodanjena. Svaki logičar zna
da se u svetu koji je crven, ne može videti crvena boja, pa se tako
ne mogu videti ni njegovi pokreti: on bi se na sceni pojavio i kao
Andrea Caracortada da bi sakrio od drugih da od nje i Pravda zavisi.
Međutim, ono što bi osnažilo njega nije uteha ako bi uništilo nas
dvojicu, kao i sve one koji bi se našli među razbaštinjenima: od
programera do upravnika zatvora i agenata sa kojima ćemo biti u
dosluhu. Ma kakvi da su mu bili motivi i ma šta da je govorio, Rudi
verovatno više ni u zraku sunca nije mogao da ne oseti pritisak interesne
grupe. U toku razgovora mi je uzgred dobacio da se on nikoga
ne plaši, ne znajući da je te reči uputio nekome ko će ih
drugačije shvatiti jer je rođen s pogrešne strane pruge. Učinak montaže
najubedljivije krije to da je svet i pre nje već bio rezultat odabira.
Na kraju ćemo osuditi Rudijevo ubistvo i istaći zabrinutost za
društvo koje osporava razlike, jer prikladnost sugeriše naličje koje
ne vodi nikuda. Najbezopasniji su oni koji će biti najnepoverljiviji
prema nama jer ni njihova sumnja ne ide dalje od iracionalne odbojnosti.
Žrtve umiru prekasno da bi mogle da osete svu melanholiju
Pravde.
B će dobiti ćeliju u prizemlju i sećanje na trenutke koji mu se
nikada nisu dogodili. Uveravaće druge da nikada nije ni čuo za
svoju žrtvu. Svaki njegov prigovor će biti još jedan razlog zašto mu
ne treba verovati. Pre ili kasnije će se pomiriti sa okolnostima, u
kojima se više ni izdaleka neće nazirati bilo koji Braca. Napokon