Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 253
Where the sidewalk end
251
vost odeljenja za narkotike: Rudijevo vreme odvikavanja i povratak
na krek, susreti na periferiji, pod uslovima koje bi najčešće B nametao.
Kada bismo se zadovoljili pokidanom narukvicom koja će
biti pronađena u B-ovom dvorištu, svako ko je upoznat sa Rudijevim
namerama tvrdio bi da je podmetnuta, a onda bismo mi morali
da je izbacujemo iz Bracine sobe. Tek sa epizodom „na traci“ ostaje
nada da će njegova konstrukcija ostati zauvek nepristupačna, kako
javnosti, tako i veštacima za digitalnu i audio-forenziku. Takav scenario
ne bio moguć da klasne razlike ne sakrivaju podudarnost u
motivima: B ubija Rudija zbog netrpeljivosti, a Braca zbog toga što
nije želeo da sarađuje sa nama, iako ništa manje nije prezirao čoveka
za kog su ga dotad vezivali samo gestovi učtivosti. On kao da
ne zna da je ruke od sveta oprao samo onaj ko je uspešno razdvojio
netrpeljivost od patronizacije. Tamo gde smo mi uvažavali žrtvu,
B je pokazivao srazmerno gađenje: mada sitan diler, ovog puta je
želeo posrednika zbog Rudijevog ponašanja, koje je isuviše ozbiljno
shvatio iako se ovaj samo šalio na račun njegove muževnosti.
To što je Rudi voleo muškarce i to što mu se B možda zaista dopadao,
ne znači da je nameravao da ga zavede. Svi znaju za Rudijevu
naklonost prema tipovima sa margine i to će nam biti dovoljno pred
svakim ko je ubeđen da Rudi nije koristio ništa osim droge koju su
mu ponekad nabavljali bliski prijatelji. Možda je sinoć B-u vratio
kesicu uzorka kokaina, koji je ovaj tek počeo da preprodaje jer od
kanabisa više nije mogao da živi. A imajući na umu Rudijev smisao
za humor, nije ni čudo što mu se na vratima iznenada pojavio kao
dama sa bledim karminom.
Šta misliš, gde treba povući norme međusobne trpeljivosti – ako
bismo i ti i ja bili podjednako nestrpljivi prema Rudiju da ulog nije
tako veliki, toliki da se od njega ne bi video ni grad koji se uzdiže
nad provalijom? Ako je Protestantski sabor još 1642. godine ukorio
„preterano skrupulozne“ ljude, koji smatraju da trgovci postupaju
nezakonito kada trguju robljem, dokad ćemo mi morati da se pretvaramo
da vreme u kom živimo nije i dalje prevolterovsko? Zašto
mi ne bismo ubijali umesto države, koja, baš kao i Pravda, ima
isprane oči? Ako je zakonodavac prestupnik tamo gde je prestupnik
zakonodavac, šta ga sprečava da ubija u ime prava tamo gde