Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 123
Izopačenost 121
god su mogli. Majka je svim komšinicama govorila da će njen sin
ići paralelno u srednju školu i na fakultet, dok je otac odabrao jednostavniji
put – pretvarao se da Davor nikada u životu nije seo za
klavir i kada bi se pomenulo išta što je imalo veze sa fakultetom,
odmah bi menjao temu. Ipak, oboje su se slagali u nekoliko glavnih
tačaka: da je Milan kriv za sve, da je bila greška ikada upisati Davora
u muzičku školu i da je trebalo više da se potrude, možda čak i silom
da ga spreče kada im je rekao da namerava da upiše fakultet odmah
po završetku srednje muzičke škole.
Drugi Davorov problem, o kom tek nije smeo da razgovara sa roditeljima,
bio je taj što ga nisu interesovale devojke. Problem je bio
utoliko veći zbog toga što se on sviđao devojkama. Znao je on da je
lep, to su mu govorili od malih nogu, ali nikada to nije smatrao
nekom posebnom osobinom. Ipak, još od nižih razreda osnovne
škole, Davor je uvek imao bar jednu drugaricu iz škole koja je bila
zaljubljena u njega. Bilo ih je raznih: plavih, smeđih, niskih, visokih,
ali Davoru se nije sviđala nijedna. U osnovnoj školi je to bilo u redu
jer je bilo mnogo dečaka koje je više zanimao fudbal i učenje da piju
pivo nego devojčice, ali u srednjoj, kada su i ti dečaci počeli da vode
devojčice na kolače i da pričaju o seksu, Davor je počeo da se oseća
izopšteno. Trudio se da se ne primeti da ga ti muško-ženski odnosi
uopšte ne zanimaju, trudio se da pokaže odgovarajući entuzijazam
kada bi se povela ta tema, ali već pred kraj drugog razreda srednje
škole činilo mu se da drugovi počinju da ga podozrivo gledaju zbog
toga što još nije imao devojku. Da bi stao tome na kraj, tog letnjeg
raspusta, između drugog razreda srednje škole i fakulteta, izabrao je
jednu od kandidatkinja i rešio da mu bude devojka. Zvala se Sanja,
bila je visoka farbana plavuša i veoma joj je imponovalo to što joj je
dečko student iako su bili isto godište. Najveći deo leta Davor je,
dakle, proveo ili sa društvom ili sa Sanjom, izbegavajući kuću koliko
god je mogao. Ipak, kada je došao septembar i svi osim njega se vratili
u školu, morao je da prizna da se leto malo odužilo i da jedva
čeka da počne fakultet.
I, konačno, došao je i kišni oktobar i počeo fakultet. Majka je Davoru
prvog dana kroz stisnute zube poželela sreću. Do kraja prvog
meseca počeo je da misli da će mu i trebati. Sa gradivom nije imao