Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Page 123

Izopačenost 121 god su mogli. Majka je svim komšinicama govorila da će njen sin ići paralelno u srednju školu i na fakultet, dok je otac odabrao jednostavniji put – pretvarao se da Davor nikada u životu nije seo za klavir i kada bi se pomenulo išta što je imalo veze sa fakultetom, odmah bi menjao temu. Ipak, oboje su se slagali u nekoliko glavnih tačaka: da je Milan kriv za sve, da je bila greška ikada upisati Davora u muzičku školu i da je trebalo više da se potrude, možda čak i silom da ga spreče kada im je rekao da namerava da upiše fakultet odmah po završetku srednje muzičke škole. Drugi Davorov problem, o kom tek nije smeo da razgovara sa roditeljima, bio je taj što ga nisu interesovale devojke. Problem je bio utoliko veći zbog toga što se on sviđao devojkama. Znao je on da je lep, to su mu govorili od malih nogu, ali nikada to nije smatrao nekom posebnom osobinom. Ipak, još od nižih razreda osnovne škole, Davor je uvek imao bar jednu drugaricu iz škole koja je bila zaljubljena u njega. Bilo ih je raznih: plavih, smeđih, niskih, visokih, ali Davoru se nije sviđala nijedna. U osnovnoj školi je to bilo u redu jer je bilo mnogo dečaka koje je više zanimao fudbal i učenje da piju pivo nego devojčice, ali u srednjoj, kada su i ti dečaci počeli da vode devojčice na kolače i da pričaju o seksu, Davor je počeo da se oseća izopšteno. Trudio se da se ne primeti da ga ti muško-ženski odnosi uopšte ne zanimaju, trudio se da pokaže odgovarajući entuzijazam kada bi se povela ta tema, ali već pred kraj drugog razreda srednje škole činilo mu se da drugovi počinju da ga podozrivo gledaju zbog toga što još nije imao devojku. Da bi stao tome na kraj, tog letnjeg raspusta, između drugog razreda srednje škole i fakulteta, izabrao je jednu od kandidatkinja i rešio da mu bude devojka. Zvala se Sanja, bila je visoka farbana plavuša i veoma joj je imponovalo to što joj je dečko student iako su bili isto godište. Najveći deo leta Davor je, dakle, proveo ili sa društvom ili sa Sanjom, izbegavajući kuću koliko god je mogao. Ipak, kada je došao septembar i svi osim njega se vratili u školu, morao je da prizna da se leto malo odužilo i da jedva čeka da počne fakultet. I, konačno, došao je i kišni oktobar i počeo fakultet. Majka je Davoru prvog dana kroz stisnute zube poželela sreću. Do kraja prvog meseca počeo je da misli da će mu i trebati. Sa gradivom nije imao