Pismo za Estebana i druge priče August 2020 | Página 108
106
Stefan M. Mladenović
šokantnije. Skupoceni automobili, rasipanje novca, bacanje hrane i
sve ono što se kosi sa mojim kućnim vaspitanjem, a dešava se, ni
manje ni više, nego u crkvi. S obzirom na to da sam ja tu u svrsi
nekog poslušnika, nisam smeo ništa da kažem, a kamoli da imam
svoje mišljenje. Jer ako osuđujem, to je greh, a ja kao iskušenik to
nikako ne smem da radim. To može biti i probni test: da treba da se
boriš sâm sa sobom i naučiš da ne treba osuđivati. Koliko se sećam,
u pravoslavnoj terminologiji postoji izreka KUŠA ME MOJ DU-
HOVNIK, što znači da kada iguman ili svešteno lice dođe pod dejstvom
alkohola, droge ili dođe sa kurvama… u tom slučaju ti nikako
ne smeš da ga osuđuješ jer onda nećeš duhovno da napreduješ. To
možemo nazvati „proverom koliko si istrajan u veri“.
Posle tih razočaranja odlučio sam da se ispovedim svom igumanu
Pitiju. Ostali smo sami. Stavio je epitrahilj, simbol svetog duha, na
moju glavu. Pročitao je molitvu za razrešenje od greha. Ponovio sam
sve. Zbog čega sam došao, da sam u celibatu, da volim muškarce i
da sam došao u manastir kako bih pobegao od prvog seksualnog iskustva
sa muškarcem ili kada bi bilo najbolje da se „izlečim“ i ne pomislim
na to. Očekivao sam da ću ako je to već protiv Njega, našeg
Boga, a on mi je to dao, dolaskom u Njegovu kuću, manastir, uspeti
zajedno s Njim da rešim svoju seksualnost. A da li možemo da menjamo
prirodu? Pitao sam se. Možemo, možemo da sečemo šume,
možemo da bacamo đubre, možemo da zagađujemo vazduh, možemo
da zagađujemo umove, ali kada se priroda pobuni, uzvraća snagom
protiv koje niko ne može. Ona uvek vraća svoj prirodni oblik. Odjeknuo
je odgovor igumana Pitija: „Šteta je što nisi imao iskustvo sa
muškarcem, baš volim da slušam te priče. Ni sâm ne znaš koliko je
gej ljudi ne samo u ovom manastiru nego generalno u verskim institucijama.
Uostalom, ja sam jedan od njih. Kada budeš imao prvo
iskustvo, moraćeš da mi ispričaš sve detalje i od tog iskustva pa nadalje
smeš samo sa mnom da prevariš.“ Ne znam zašto mi je baš u
tom trenutku prošla kroz misao replika iz mog omiljenog filma Pedra
Almodovara „Loše obrazovanje: Mislim da sam u ovom trenutku izgubio
veru. A ako je nemam, više ne verujem ni u Boga ni u pakao.
A ako ne verujem u pakao, više nemam nikakav strah. A bez straha
spreman sam na bilo šta.“ Ustajem, brišem kolena i odlazim u svoju