V
OPTIMIST Istorija
ilijam Šekspir se smatra
najuticajnijim i najpopularnijim piscem u istoriji.
Dela su mu prevedena na
gotovo sve svetske jezike,
a njegovi stihovi su najcitiraniji. Međutim o njemu
se i danas, u godini kada
se obeležava 400 godina
od smrti, zna veoma malo.
Izgleda kako nije
bio misterija samo za
druge već i za samog sebe. U svakom od šest sačuvanih potpisa koji se smatraju autentičnim
Bard se potpisao drugačije. Nikada se nije potpisao onako kako danas pišu njegovo prezime
(i srpski izvori ga navode kao Vilijam, Vilijem, Viljem…). Možda zato „greška“ dizajnerske kompanije „Tee and Cake“ kada su na svojim
majicama odštampali pogrešno napisano Bardovo prezime i nije bila tako velika. Na njegovom grobu nije zapisano ime već samo banalni
stihovi („Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umetnosti Vergilije. Zemlja pokriva,
narod plače, a Olimp ga ima.“).
Brojni stručnjaci su do sada objavili
više od 5.000 knjiga u kojima pokušavaju da dokažu tezu kako Šekspirova dela nije napisao Šekspir. Za tri
poznata portreta niko ne može da
kaže koliko su autentični. Nije sačuvano nijedno njegovo pismo, poruka ili rukopis jednog dela.
Dela su mu prvi put prikupljena i objavljena sedam godina
nakon smrti autora.
O njemu znamo samo
datum krštenja, venčanja i smrti
kao i da je imao troje dece.
Zato o Šekspirovoj ličnosti i životu pokušavamo da saznamo kroz njegova dela. Mada
postoje stručnjaci koji osporavaju postojanje autobiografskih elemenata u Šekspirovima delima
ona su nam danas jedini putokaz kroz dušu velikog pisca.
Od svih dela Bura i Šekspirovi soneti
su najličniji, a ovi potonji i najhomoseksualniji.
Sonete, koje je Crnjanski nazvao "ljubavnim, psihološkim romanom u stihu", prvi
put je objavio Tomas Torp. Nije jasno da li je u
pitanju autorizovan Šekspirov rukopis ili neau-
torizovana kopija. Postoje priče po kojima Šekspir nije hteo da ovi Soneti budu objavljeni
zbog homoseksualne konotacije koja bi ga dovela u nepriliku. Priča kaže i kako je Šekspir,
posle objavljivanja, želeo da otkupi celokupni
tiraž kako bi ga uništio.
Soneti su posvećeni tajanstvenom
„gospodinu V.H.“. Ko se krije iza ovih inicijala do
danas je ostala misterija. Najpoznatija je teorija
iz priče Oskara Vajlda „Portret gospodina V.H.“ po
kojoj je V.H. mladi glumac Vili Hjuz koji je u Šekspirovim komadima tumačio ženske likove.
U prvih sto dvadeset i šest soneta autor se
obraća Vrlom Mladiću, a u ostalim sonetima
Crnoj Dami. Tema soneta je izbor, odnosno nemogućnost izbora, između mladića i žene, tanka
granica između prijateljstva i ljubavi, opčinjenost univerzalnom lepotom koju je nemoguće
ograničiti na jedan pol.
Kada su Šekspirovi soneti objavljeni
po drugi put Vrli mladić je zamenjen Lepom devojkom. Nakon što su, posle izvesnog vremena,
ponovo štampani u originalnoj formi ljudi su bili
zaprepašćeni mogućnošću koje izvorna verzija
Tetka ili ne, pitanje je sad
Vilijam Šekspir
50
www.optimist.rs
Piše: M. Aranđelović
otvara u pogledu Šekspirove (homo)seksualnosti. Zato su davali šašava tumačenja. Tako je,
prema jednoj teoriji, Vrli mladić zapravo lično
Isus Hrist. Kada smo već kod Isusa i Šekspira ne
zna se da li je Šekspir bio katolik ili protestant, a
nedavno se pojavila spekulacija kako je bio musliman.
Traganje za Šekspirovom ličnošću kroz
njegova dela podseća na potragu za skrivenim
porukama u Piksarovim animiranim filmovima.
Može da bude, ali ne mora da znači.
Ijan Mekelen, koji je veliki deo svoje
glumačke karijere, proveo igrajući Šekspirove