Optimist magazin 030 - avgust 2016. | Page 22

K OPTIMIST Kolumna oliko god želeli da ostanete imuni na dnevnopolitičke teme, u Srbiji je to toliko teško izvodljivo da se može porediti sa nerealnim. Ako je pak u pitanju jedna potpuno drugačija vest, ni ne trudite se, ona će vas napasti sa svih strana. Činjenica da je ženska osoba homoseksualne orijentacije dobila ministarsko mesto u aktuelnoj srpskoj vladi jedna je od takvih. Ovom vešću koja, posebno kada je reč o pitanjima vezanim za LGBT zajednicu, preti da postane vest godine, bavili su se mnogi, da ne kažemo svi. Logično, najglasniji su bili oni koji su na toj vesti mogli na ovaj ili onaj način da profitiraju. Oni su bili toliko glasni da je verovatno i novoimenovana ministarka državne uprave i lokalne samouprave, zažalila što je ikada obelodanila istinu o svojoj seksualnoj orijentaciji. Najtiši su, logično, bili oni koji su vest o postavljanju nove ministarke na ne baš popularnoj poziciji, primili najnormalnije onako kako bi to želela jedna LGBT osoba koja otvoreno živi svoj život ne krijući svoju seksualnu orijentaciju, ali ni ne osećajući potrebu ni da u nju umotava svoje druge osobine i postupke, a posebno ne poslovne poduhvate i koja se za uspeh na bilo kom polju bori svojim radom, onima koji se na tom polju podrazumeva. Njeno seksualno opredeljenje svakako nije nebitan faktor u njenoj egzistenciji, in general, pa ni u njenom obavljanju poslovnih zadataka, ali sigurno nije ni nešto što bi trebalo apostrofirati toliko da se na kraju svede do nivoa banalnosti. Štampa se u Srbiji ovom temom bavila na toliko banalan način, koji je više od žutog. Razvoj događaja ide u tom pravcu da će imenovana ministarka sada verovatno konstantno biti pod lupom najbanalnijih pogleda od toga kako se oblači u skupštini, da li hoda i sedi kao drugi poslanici i, neizbežno, ko je druga žena koja je ministarki zabavnija od suprotnog pola. Paradoksalno je, međutim, što 22 www.optimist.rs će tu lupu u većini situacija držati oni koji bi po logici mnogih stvari trebalo novoimenovanu ministarku da podrže, a ne da joj primitivnim komentarima i još primitivnijim podvirivanjem pod suknju, postavljaju nove prepreke kao da ih nema previše i samom činjenicom da je ušla u srpsku vladu 2016. godine. Lično sam zagovornik teorije da je ministarkino seksualno opredeljenje potpuno nebitno za funkciju koju obavlja, ali je svakako važna vest. Ne samo zato što su se njome bavili svi svetski mediji ili zato što je Srbija makar ovim poduhvatom pokazala da je naprednija od mnogih drugih zemalja koje na papiru slove za vrlo liberalnije od nje, već prevashodno zato što je ova informacija po ko zna koji put pokazala da ukoliko se osoba na pravi način autuje ona biva prihvaćena od strane i najvećih protivnika onoga što se autuje. Činjenica je, naime, da je nova ministarka na svojoj poziciji od strane svoje okoline prihvaćena bez ikakve pompe, prevashodno iz jednog razloga – zato što ona Ministarka drugačije orijentacije Ana Brnabić Piše: Bogdan Petrović sama nije svojom seksualnom orijentacijom upirala u oči svojih protivnika, niti ju je na bilo koji način gurala u prvi plan. Okruženje ju je, može biti, lako prihvatilo i zbog toga koliko ona vredi u oblasti koja joj je poverena, jer je uspešna, obrazovana, iskusna ili šta već, ali je tome nesporno doprinelo i to što je u pitanju osoba homoseksualnog opredeljenja koja ga ne krije, ali ni ne eksponirala. S tim u vezi najzanimljivije je to što je ministarka dobila šansu da pokaže svoju političku sposobnost i da je kao takva potpuno prihvaćena čak i od strane onih koji su tek do nedavno govorili kako osoba takve seksualne orijentacije nikada neće ući u srpsku vladu. Jasno je da su izgovarajući nešto