K
OPTIMIST Kolumna
oliko god želeli da ostanete
imuni na dnevnopolitičke
teme, u Srbiji je to toliko
teško izvodljivo da se može
porediti sa nerealnim. Ako
je pak u pitanju jedna
potpuno drugačija vest, ni
ne trudite se, ona će vas
napasti sa svih strana.
Činjenica da je ženska
osoba
homoseksualne
orijentacije
dobila
ministarsko mesto u aktuelnoj srpskoj vladi
jedna je od takvih. Ovom vešću koja, posebno
kada je reč o pitanjima vezanim za LGBT
zajednicu, preti da postane vest godine, bavili
su se mnogi, da ne kažemo svi. Logično,
najglasniji su bili oni koji su na toj vesti mogli na
ovaj ili onaj način da profitiraju. Oni su bili toliko
glasni da je verovatno i novoimenovana
ministarka državne uprave i lokalne
samouprave, zažalila što je ikada obelodanila
istinu
o
svojoj
seksualnoj
orijentaciji. Najtiši su, logično, bili
oni koji su vest o postavljanju nove
ministarke na ne baš popularnoj
poziciji, primili najnormalnije onako kako bi to želela jedna LGBT
osoba koja otvoreno živi svoj život
ne krijući svoju seksualnu
orijentaciju, ali ni ne osećajući
potrebu ni da u nju umotava svoje
druge osobine i postupke, a
posebno ne poslovne poduhvate i
koja se za uspeh na bilo kom polju
bori svojim radom, onima koji se na
tom polju podrazumeva. Njeno seksualno
opredeljenje svakako nije nebitan faktor u
njenoj egzistenciji, in general, pa ni u njenom
obavljanju poslovnih zadataka, ali sigurno nije
ni nešto što bi trebalo apostrofirati toliko da se
na kraju svede do nivoa banalnosti.
Štampa se u Srbiji ovom temom bavila
na toliko banalan način, koji je više od žutog.
Razvoj događaja ide u tom pravcu da će
imenovana ministarka sada verovatno
konstantno biti pod lupom najbanalnijih
pogleda od toga kako se oblači u skupštini, da
li hoda i sedi kao drugi poslanici i, neizbežno, ko
je druga žena koja je ministarki zabavnija od
suprotnog pola. Paradoksalno je, međutim, što
22
www.optimist.rs
će tu lupu u većini situacija držati oni koji bi po
logici mnogih stvari trebalo novoimenovanu
ministarku da podrže, a ne da joj primitivnim
komentarima i još primitivnijim podvirivanjem
pod suknju, postavljaju nove prepreke kao da ih
nema previše i samom činjenicom da je ušla u
srpsku vladu 2016. godine.
Lično sam zagovornik teorije da je
ministarkino seksualno opredeljenje potpuno
nebitno za funkciju koju obavlja, ali je svakako
važna vest. Ne samo zato što su se njome bavili
svi svetski mediji ili zato što je Srbija makar ovim
poduhvatom pokazala da je naprednija od
mnogih drugih zemalja koje na papiru slove za
vrlo liberalnije od nje, već prevashodno zato što
je ova informacija po ko zna koji put pokazala
da ukoliko se osoba na pravi način autuje ona
biva prihvaćena od strane i najvećih protivnika
onoga što se autuje. Činjenica je, naime, da je
nova ministarka na svojoj poziciji od strane
svoje okoline prihvaćena bez ikakve pompe,
prevashodno iz jednog razloga – zato što ona
Ministarka drugačije orijentacije
Ana Brnabić
Piše: Bogdan Petrović
sama nije svojom seksualnom orijentacijom
upirala u oči svojih protivnika, niti ju je na bilo
koji način gurala u prvi plan. Okruženje ju je,
može biti, lako prihvatilo i zbog toga koliko ona
vredi u oblasti koja joj je poverena, jer je
uspešna, obrazovana, iskusna ili šta već, ali je
tome nesporno doprinelo i to što je u pitanju
osoba homoseksualnog opredeljenja koja ga ne
krije, ali ni ne eksponirala. S tim u vezi
najzanimljivije je to što je ministarka dobila
šansu da pokaže svoju političku sposobnost i da
je kao takva potpuno prihvaćena čak i od strane
onih koji su tek do nedavno govorili kako osoba
takve seksualne orijentacije nikada neće ući u
srpsku vladu. Jasno je da su izgovarajući nešto