umetničku stepenicu više i na putu da povrati
renome koji je imao decenijama iza nas.
Bitef Teatar, kao najmlađe gradsko pozorište se duhom i svojim programom godinama trudi da očuva i održi duh savremenih
pozorišnih tendencija, pre svega kroz društveno
angažovane projekte i predstave isključivo
umetničke vrednosti. Izbegavajući da se prilagodi pretežno komercijalnim tendencijama daje
opciju jednoj drugoj publici da zadovolji svoje
drugačije umetničke potrebe. Direktor Miloš Latinović, poprilično hrabro i smelo smišlja repertoar i kao rezultat toga je da se čak tri predstave
nalaze na listi preporučenih. „Crvena ili samoubistvo jedne nacije“ je autorski projekat Minje
Bogavac u režiji Vojkana Arsića, zatim savremena plesna predstave „Priča o vojniku“, svetski poznatih koreografa Gaja Vicemana i Ronija
Havera i predstave „Crvena ljubav“ po tekstu
čuvene Aleksandre Kolontaj u dramatizaciji i režiji Olge Dimitrijević.
muliraju seks. Upečatljiv scenski pokret nastao
je kao proizvod umetničko–scenskih radionica
svih aktera u predstavi. Poruka je snažna: demografski smo nacija koja izumire i dalje postoji nasilje nad ženama jer mi to kao društvo ne
shvatamo alarmantnim.
Predstava „Crvena ljubav“ nastala je
po motivima romana „Slobodna ljubav“, ruske
spisateljice i revolucionarke i feministkinje Aleksandre Kolontaj. Bavi se revolucionarnom idejom ljubavi, drugim rečima, dovodi u
pitanje patrijarhalne i kapitalističke
društvene mehanizme koji su oblikovali današnje ljubavne odnose i proizDođavola sa gadžetima i kompjuterima
veli njihove, još uvek aktuelne,
društvene forme. Ovom važnom delu
rediteljka je prišla na jedan precizan,
zanimljiv i neobičan način. Minimalističkom i svedenom pozorišnom estetikom dodatno je istakla značaj teksta.
Predstava nas vraća na preispitivanje
piše: Marko Radojičić
nekih, opšte prihvaćenih društveno-socijalnih tekovina, koje se danas podrazumevaju, a za koje se spisateljica
Crvena ili samoubistvo jedne nacije toliko borila. Pitanje o pravima žena, društve(koprodukcija sa Centrom E8) je nastala kao nom poretku, značaju ljubavi i porodice, odnosu
kombinacija originalnog teksta, isečaka iz dne- kapitalizma i buržoazije, seksualnim i ekonomvne i nedeljne štampe, sa tekstom sa grafita, tek- skim slobodama, večitog sukoba istoka i zasta govora nekih političara i songova estradnih pada. Možda najzanimljivija scena je kratko
pevačica. Predstava, koja je od samog početka učešće same rediteljke, Olge Dimitrijević u ulozi
imala snažan marketing i vernu beogradsku publiku, veliku popularnost u unutrašnjosti je dobila zbog pokušaja cenzure i zabrane igranja
(songa Jebi se Srbijo!). Mlada autorska ekipa je
ovom predstavom dala Srbiji do znanja da se
glas mladih može i mora čuti. Zanimljivo je da
su ovaj Minjin tekst u praizvedbi izvodile devojke dok je u ovoj predstavi ta uloga u potpunosti prepuštena mladim beogradskim
glumcima. Oni se bore za ženska prava, improvizuju ženske uloge i ponašanja, šminkaju se, si>>
Idite u pozorište
Vodič kroz gej Srbiju
49