OPTIMIST Trans*
suje sebe i sebi slične cisrodne muškarce u zatvoru: “Ok, ti si zatvoren, nemaš žene, a umoran
si od upotrebe sopstvene ruke, pa se onda za
promenu istreseš u njih. One su kao mesto za
istovarivanje đubreta, jednostavno tamo istreseš onaj svoj teret. Ali mi dobro znamo da su
one muškarci. Treba samo da se ponašamo kao
da su žene, ali naravno da znamo da su muškarci. Ma hajde, pa one imaju sve ono što imaju
muškarci. Ali ipak u njih možeš da istovariš svoj
tovar”. Na pitanje zašto trans žene to dozvoljavaju, on je objasnio da one žele sve što žene
inače žele, bezbednost, zaštitu, utehu, društvo,
nekoga da bude fin sa njima i da vodi o njima
računa. Ali one nisu sve iste. Ima takođe onih
koje samo žele seks. Neke to stvarno baš vole. A
druge to rade da bi dobile ono što sve žene žele.
Biti “devojka među muškarcima” svakako podrazumeva niži društveni status u zatvorskoj ustanovi za muškarce, u kojoj vlada
hipermaskulina kultura koja “devojke” čini zauvek izloženim stalnom ponižavanju, uvek u marginalizovanijoj poziciji u odnosu na druge
osuđenike. Njih muški osuđenici nazivaju “namontiranim” ženama, dok one za sebe ističu da
nisu “biološkinje”, odnosno, da nisu cisžene,
pošto nisu rođene kao žene. Uprkos toga, transrodne žene u muškom zatvoru snažno izražavaju težnju da obezbede sebi položaj “pravih
devojaka”, ili neke čak, “najboljih devojaka” koliko je to uopšte [