tradicionalnih odnosa. Za razliku od
toga osobe gde ne postoji ili nije izražena homofobija, seksualnu orijentaciju LGB osoba vide kao jednu od
varijacija ljudske seksualnosti s kojima
se osoba rađa. Ipak, ohrabruje je da gotovo svi ispitanici odbacuju fizičko nasilje prema homoseksualnim osobama,
ali zabrinjava podatak da značajan deo
heteroseksualnih ispitanika druge vrste
nasilja (omalovažavajuće, verbalne
iskaze, izbegavanje, diskriminaciju) i ne
prepoznaje kao nasilje ili ih u velikoj
meri relativizuju.
More stereotipa o homoseksualnosti i
posledično o homoseksualnim osobama koji su
iz intervjua odjekivali, možemo podeliti u nekoliko kategorija, ali je svima zajednički patologizirajući činilac.
Homoseksualnost se pojavljuje kao
poremećaj i devijacija u odnosu na ono što je
„prirodno“ i „normalno“ i to je dominantan reper
koji će definisati i ostale stereotipe. To najbolje
prezentuju sledeći citati izvedeni iz intervjua:
Ako pričamo o analnom seksu, čak i kod heteroseksualca, meni je to neprirodno. Jednostavno
nije mesto onoj stvari da bude u ovoj. Jednostavno nije joj mesto. (LGB osoba)
Zato što opet to smatram kao neki poremećaj, nije normalno. Muškarac i žena – to je
Istraživanje Centra za kvir studije
Homofobija u Srbiji
piše: Aleksandar Stojaković
normalnost ipak i tako su stvoreni. Ovo je prosto
nešto što se izrodilo iz toga drugačije od ovoga,
samim tim nije normalno, nije uobičajeno. (heteroseksualna osoba)
U skladu sa time, nije neobičan narativ
o homoseksualnosti kao određenoj bolesti i poremećaju. Ipak, ispitanicima nije jasno kakva je
bolest u pitanju. Osećaj je da nešto nije u redu
sa homoseksualnim osobama, pre svega zbog
toga što ih privlači isti pol, ali nisu u stanju da
odgonetnu šta tačno. Predrasude idu od lošeg
odgajanja u detinjstvu, do frojdovskog motiva
vezanosti za majku.
Pa ne znam… Kao da sam ih smatrala
posebnim, kao bolesnim, kao tako nešto u fazonu. Sad je možda glupo reći tako. Mislila sam
da je to neka vrsta greške, nečega, ili u odgaja-
>>
Vodič kroz gej Srbiju
21