Optimist magazin 029 - april 2016. | Page 20

H OPTIMIST Istraživanja drkaju svoj ponos dok se savremeni porno glumci mačuju svoje hibridne klipove. Najveći problem leži ipak u tome što savremene pornografske predstave, prvenstveno kod mlađih i neiskusnih muškaraca, stvaraju nerealnu sliku o tome šta je zaista dobar seks. Logično je da su seksualne slobode aktuelne i da svako može da radi šta hoće, ukoliko druga strana pristane na to, ali ako se to počne nametati kao normativ ponašanja, onda je trenutak da se zabrinemo. Pornografija je, razume se, unosan biznis koji ima svoja pravila; ali, pošto porno sadržaji oblikuju seksualni život mladih ljudi mnogo više nego što je to ranije bio slučaj zbog jednostavnijeg pristupa i sveprisutnosti, vredi se pozabaviti ljudskom percepcijom tog materijala i njegovim uticajem na seksualnu praksu. S obzirom na to da je seks u mnogim sredinama i dalje tabu, puno je onih kojima porno film nije samo izvor zabave ili vizuelni stimulans pri masturbiranju, već i izvor informacija na osnovu kojih grade svoje seksualne veštine i želje. Kakvi će oni biti za deset, dvadeset godina ukoliko pornografija nastavi putem kojim je krenula pitanje je od čijeg će odgovora mnoge zaboleti glava ako ne i nešto drugo. Pornografija ovakva kakva je danas stvara generacije koje gube mogućnost da se uzbude normalnim stvarima već priželjkuju ekstremne sadržaje. Naravno da je svaki oblik seksualnog opštenja - makar i netipičan - sasvim u redu ako svi koji učestvuju u njemu pristaju na taj čin, ali ako neko stasava sa ubeđenjem da dobar seks podrazumeva isključivo trojku, gangbang, dominaciju ili bizarnost onda je to već problem. Da li je njegovo rešenje u cenzuri (što je najmanje verovatno), dodatnoj edukaciji uz tešku pornografiju kakva ona danas jeste ili u nečem trećem tek neko bi morao da se pozabavi onim što se kroz pornografske sadržaje mladim ljudima plasira. U suprotnom za nekoliko godina možemo imati čitavu generaciju mladića koji će pre nego na operaciju devijantnog nosa otići na produženje penisa (koji je i bez te intervencije dovoljno velik) jer ukoliko to ne uradi teško da će druga strana, njime biti zadovoljna ili će morati da idu na kurseve akrobatskog seksa i tolerancije na nasilje i grubosti kako bi mogli zadovoljiti partnera. 20 www.optimist.rs omofobija je prošla dugačak put od diskursa koji čuva društvene vrednosti od devijacije, do određene savremene naučne patologizacije. Italijanski univerzitet Lakvila 2015. objavljuje studiju koja proučava psihopatološke simptome ljudi sa izraženom homofobijom. Predmet patologizacije se za samo 30 godina (Svetska zdravstvena organizacije je homoseksualnost stavila na svoju klasifikaciju bolesti i poremećaja 1977. godine) izmestio sa homoseksualnosti na upravo onu poziciju moći koja je tu i stavila – homofobiju. Proučavanje homofobije postaje važan ugao kako ontoloških, tako i društvenih sagledavanja budući da je produkt i čoveka i društvenih odnosa. Svrha istraživanja koje je Centar za kvir studije sproveo tokom 2015. i objavio u aprilu ove godine, je dublje i detaljnije ispitivanje predrasuda koje stoje u osnovi homofobije i internalizovane homofobije. Homofobija se u slučaju homoseksualnih osoba pojavljuje kroz negativan odnos prema sebi, vlastitoj homoseksualnosti i drugim homoseksualnim osobama i tada govorimo o internalizovanoj homofobiji, odnosno autohomofobiji. Tri važna nalaza istraživanja o kojima vredi dalje promišljati, i o kojima jesam u uvodnom razmatranju o homofobiji ovog istraživanja, konstruišući svoju tezu o muškarcima kao nosiocima homofobije i ženama koje je internalizuju, su: 1. Intenzitet homofobije je izraženiji kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena; 2. Heteroseksualni muškarci homoseksualne osobe vezuju