H
OPTIMIST Istraživanja
drkaju svoj ponos dok se savremeni porno
glumci mačuju svoje hibridne klipove.
Najveći problem leži ipak u tome
što savremene pornografske predstave, prvenstveno kod mlađih i neiskusnih muškaraca, stvaraju nerealnu sliku o tome šta je
zaista dobar seks. Logično je da su seksualne
slobode aktuelne i da svako može da radi šta
hoće, ukoliko druga strana pristane na to, ali
ako se to počne nametati kao normativ ponašanja, onda je trenutak da se zabrinemo. Pornografija je, razume se, unosan biznis koji ima
svoja pravila; ali, pošto porno sadržaji oblikuju
seksualni život mladih ljudi mnogo više nego
što je to ranije bio slučaj zbog jednostavnijeg
pristupa i sveprisutnosti, vredi se pozabaviti
ljudskom percepcijom tog materijala i njegovim uticajem na seksualnu praksu. S obzirom
na to da je seks u mnogim sredinama i dalje
tabu, puno je onih kojima porno film nije
samo izvor zabave ili vizuelni stimulans pri masturbiranju, već i izvor informacija na osnovu
kojih grade svoje seksualne veštine i želje.
Kakvi će oni biti za deset, dvadeset godina
ukoliko pornografija nastavi putem kojim je
krenula pitanje je od čijeg će odgovora mnoge
zaboleti glava ako ne i nešto drugo. Pornografija ovakva kakva je danas stvara generacije
koje gube mogućnost da se uzbude normalnim stvarima već priželjkuju ekstremne sadržaje. Naravno da je svaki oblik seksualnog
opštenja - makar i netipičan - sasvim u redu
ako svi koji učestvuju u njemu pristaju na taj
čin, ali ako neko stasava sa ubeđenjem da
dobar seks podrazumeva isključivo trojku,
gangbang, dominaciju ili bizarnost onda je to
već problem.
Da li je njegovo rešenje u cenzuri
(što je najmanje verovatno), dodatnoj edukaciji uz tešku pornografiju kakva ona danas
jeste ili u nečem trećem tek neko bi morao da
se pozabavi onim što se kroz pornografske sadržaje mladim ljudima plasira. U suprotnom za
nekoliko godina možemo imati čitavu generaciju mladića koji će pre nego na operaciju devijantnog nosa otići na produženje penisa (koji
je i bez te intervencije dovoljno velik) jer ukoliko to ne uradi teško da će druga strana, njime
biti zadovoljna ili će morati da idu na kurseve
akrobatskog seksa i tolerancije na nasilje i grubosti kako bi mogli zadovoljiti partnera.
20
www.optimist.rs
omofobija je prošla dugačak put od diskursa
koji čuva društvene
vrednosti od devijacije,
do određene savremene naučne patologizacije.
Italijanski
univerzitet Lakvila 2015.
objavljuje studiju koja
proučava psihopatološke simptome ljudi sa
izraženom homofobijom. Predmet patologizacije se za samo 30 godina
(Svetska zdravstvena organizacije je homoseksualnost stavila na svoju klasifikaciju bolesti i poremećaja
1977.
godine)
izmestio
sa
homoseksualnosti na upravo onu poziciju moći
koja je tu i stavila – homofobiju.
Proučavanje homofobije postaje važan
ugao kako ontoloških, tako i društvenih sagledavanja budući da je produkt i čoveka i društvenih
odnosa. Svrha istraživanja koje je Centar za kvir
studije sproveo tokom 2015. i objavio u aprilu ove
godine, je dublje i detaljnije ispitivanje predrasuda koje stoje u osnovi homofobije i internalizovane homofobije. Homofobija se u slučaju
homoseksualnih osoba pojavljuje kroz negativan
odnos prema sebi, vlastitoj homoseksualnosti i
drugim homoseksualnim osobama i tada govorimo o internalizovanoj homofobiji, odnosno autohomofobiji.
Tri važna nalaza istraživanja o kojima
vredi dalje promišljati, i o kojima jesam u uvodnom razmatranju o homofobiji ovog istraživanja,
konstruišući svoju tezu o muškarcima kao nosiocima homofobije i ženama koje je internalizuju,
su: 1. Intenzitet homofobije je izraženiji kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena; 2. Heteroseksualni muškarci
homoseksualne osobe vezuju