kao i svuda, ali se primećuje da je internet publika prilično otvorena za ovu temu, pa na portalu koji je objavio uz tekst i anketu svega malo
više od 50% posetilaca ima problem sa usvajanjam dece od strane istopolnih roditelja, a plusevi i minusevi na komentarima ubedljivo su na
strani uslovno rečeno „proLGBT“ ekipe. Eto, da
ne bude da ovaj serijal nije dao baš nikakve
uvide.
A sad da se vratimo na poentu svega.
Dva momka iz Šumadije snimaju serijal o istopolnom braku da bi razbili predrasude o homoseksualcima. U prvoj izjavi za medije
naglašavaju da im je cilj da pokažu „da to nisu
ljudi koji su pali sa Marsa, nego da su obični, normalni, ljudi, dobri, lepi, ružni, jaki, slabi kao i ljudi
heteroseksualnog opredeljenja“. U samom
startu problematično. LGBT populacija je heterogena grupa i to je tačno, ali pravo na istopolnu
porodicu ne mogu imati samo “strejtluk cis muškarci”, već je to univerzalno pravo koje pripada
svima, kako mačo automehaničaru iz Šumadije,
tako i “femkastom” dizajneru sa Vračara. Gej i
strejt ljudi nisu isti, kao što ni gej ljudi nisu međusobno isti, niti su strejt ljudi međusobno isti.
Oni mogu samo biti jednaki u svojim različitostima. Ali bez obzira na to, pozdravljam što nisu
izabrali stereotipne karaktere. Interesantno, u
svojoj prvoj izjavi ovi momci koriste termin “homoseksualci”, dok se u serijalu sve vreme koristi
“pederi”, što se može pravdati eventualno
duhom jezika i lokalnim kontekstom, ali i ukazuje na to da se ne obraća pažnja na diskurs u
cilju humora, te da predrasude samih autora
nisu preterano osvešćene. Nakon prvog intervjua, a između druge i treće epizode serijala, po-
javljuje se drugi intervju u kome autori eksplicitno govore kako pregledi pljušte (čitavih 60.000
do dana današnjeg) i kako nema škakljivije teme
za popularizaciju kanala. Zatim se hvale svojim
švalerskim postignućima “mi smo imali devojaka ko ceo vaš portal što nije imao” te više puta
naglašavaju kako imaju devojke i pokazuju slike
sa njima u telefonu. U intervjuu takođe eksplicitno kažu kako su popularizovali kanal pa će se
okrenuti drugim temama i da pedere više u životu neće pominjati i kako se plaše da ne postanu gej ikone.
Momci ne moraju da se plaše, gej
ikone neće postati sigurno. To se ipak ne postaje
preko noći sa tri klipa čak ni ako si Soraja, a i
uvek im GLIC može izdati uverenje o heteroseksualnosti u slučaju krajnje nužde. Namera da
popularizuju kanal im takođe nije baš nešto
uspela, a to što im je epizoda nakon spornog intervjua (koju su u stilu Dare Bubamare najavili
kao najbolju ikada) 10x manje gledana nego
prethodna dosta govori. Jedino što im nakon
ovoga ostaje u amanet je činjenica da su zarad
jeftinog marketinga koji im je doneo tričavih
100.000 pregleda na sva tri klipa zajedno relativizovali realne probleme sa kojima se stvarni
ljudi suočavaju, kao što su npr. gej momci iz Srbije koji se suočavaju sa pretnjama, napadima i
ugrožavanjem imovine, a u prethodnom iskustvu imaju i otmice i “egzorcizam”; ili slučaj bebe
iz Nepala koju je surogat majka rodila gej paru
iz Srbije. Eto, neka ovaj tekst bude naš mali doprinos da padne još koji pregled, ali za ozbiljnije
bavljenje tim poslom bi ipak morali da potraže
stručni savet neke iskusne i daleko uspešnije
starlete.
Vodič kroz gej Srbiju
13