N
OPTIMIST Osmatračnica
egde
početkom
marta medije su preplavili tekstovi o „Gej
paru iz Šumadije koji
je usvojio dete“. Kako
to obično biva,
odmah se oglasila
domaća
internet
ekipa zabrinuta za
budućnost i emotivno i psihičko stanje
tog deteta, ne čitajući
da se radi o „treš humorističkoj dokumentarnoj
seriji“, kako su je sami autori nazvali. Za potrebe
ovog teksta pažljivo sam odgledao sve tri epizode, u nameri da se ozbiljno sociološki osvrnem na njihov sadržaj, a očekujući da je, zbog
ozbiljnosti teme, iole relevantan naučnog proučavanja, posebno s obzirom na to da su autori
naznačili da imaju za cilj da „razbiju predrasude
o ljudima drugog seksualnog opredeljenja“.
Moja očekivanja i išla su u tom pravcu – da se
radi o senzibilisanim mladim ljudima koji će
imati ozbiljan kritički osvrt na probleme istopolnih porodica koje neosporno već postoje u
našem društvu, a koje su sistemski nepriznate i nevidljive. Međutim, nakon
analize sadržaja emisije posvetio sam
vreme i proučavanju reakcija na istu,
kao i reakcija samih autora na reakcije
javnosti i desilo se veliko razočarenje –
kao što se naslućuje u samoj emisiji, autori niti su senzibilisani, niti imaju za cilj
da „razbiju predrasude“ jer još uvek ni
svoje nisu čak ni osvestili, a kamoli razbili, već im je jedini cilj popularizacija
jutjub kanala koji