N
OPTIMIST Književnost
e stoje stvari loše. Što
se spoja kvirovanja, lepe književnosti i ovdašnjeg izdavaštva tiče, imamo dobru vest za vas.
Imaćete šta fino da čitate. Nije loš prosek ni u
ovom zbirnom tekstu – tu su tri pohvale i samo
jedna pokuda.
Počećemo sa starim favoritom, koji,
doduše u ovoj konkretnoj mu stvaralačkoj epizodi nije posegnuo za inače bliskim (a,
sva je prilika) i dragim mu queer motivima. Primetno brzo u odnosu na izvorno američko izdanje u prevod na
srpski stigla je knjiga priča Majkla Kaningema, naslovljena jednostavno Divlji labud. Kaningem je već duže siguran
pretendent na visoko mesto u panteonu savremene američke književnosti, a kod nas je najpoznatiji po
romanima Sati, Meso i krv, Dom na
kraju sveta… Divlji labud (prevela
Anika Krstić, objavio Arhipelag) predstavlja intrigantan predah u karijeri
ovog vrsnog prozaiste i, bez dužeg vaganja može se izreći takav sud, uspelu
ekstravagancu autora svakako vrednog
čitateljske pažnje. U Divljem labudu
nema eksplicitnije plasiranih i obrađenih queer
motiva, ali ova zbirka svakako zaslužuje pozornost ljubitelja umetničke proze, ponajpre jer Kaningem u ekonomičnom izrazu postiže tihi
trijumf na dva fronta – uspeva da sroči vanvremenske a opet bajke po meri vremena koje on
tako promućurno opaža i u kom i o kom on
stvara, istovremeno pružajući i ovde prekopotrebni štambilj osobenosti i jasnog i književno
validnog otklona u odnosu na konvencije viđene u ovakvom podsoju proze. A tu su i izvrsne
ilustracije Juko Šimizu, koje prate svaku od ove
okupljenih bajkolikih pričica.
S druge strane, u Povratku, novom romanu Maje Trifunović, u jednom od sitnijih (ali
ipak primetnih) rukavaca osnovne priče zatičemo važnu queer odrednicu; Maja Trifunović
se svojim prvim proznim delom, romanom Trkači na duge pruge (pisano je o njemu nekoliko
brojeva Optimista unazad) preporučila