A
OPTIMIST Dekonstrukcija
ko smo iskreni sami sa
sobom, mi već duže
vreme znamo da muževnost ubija muškarce, na mnoštvo
načina. Dok društvene
norme ženstvenosti
nalažu da žena treba
biti mršava, lepa, predusretljiva i nedostižni
balans device i kurve,
društvene norme muževnosti nalažu da muškarci iznova i iznova dokazuju činjenicu da su zapravo, muškarci.
Obe ideje su otrovne i potencijalno
destruktivne, ali strateški govoreći, broj zavisnih
i obolelih muškaraca i njihov uporedo kraći životni vek dokazuje da je muževnost delotvorniji
(efikasniji) ubica, brže završava posao i to u
većim brojevima. Muževnost ubija uz pomoć
specifičnih manifestacija kao što su alkoholizam,
preteran rad i nasilje. Čak i ako ne ubija bukvalno, prouzrokuje vrstu duhovne smrti, traumatizuje mnoge muškarce, postaju disocirani i
često deprimirani. Faktori koji povećavaju ove
probleme su rasa, društveni stalež, seksualnost
i ostali, ali hajde da se ovde pre svega fokusiramo na socijalizaciju u ranom detinjstvu i adolescenciji. Da citiram pesnikinju Elizabeth Barrett
Browning, „nije smrt ta koja ubija ljude“. I za
mnoge muškarce, proces počinje i pre zrelog
doba.
Emotivno štetna „maskulinizacija“ dečaka počinje i pre dečaštva, čak u ranom detinjstvu. Psiholog Terry Real u svojoj knjizi „Ne želim
da govorim o tome: Prevazilaženje tajnog nasleđa muške depresije“ iz 1998. godine opisuje
brojne studije koje kažu da roditelji često projektuju neku vrstu urođene „muževnosti“ - i na
taj način smanjuju potrebu za udobnošću, zaštitom i naklonošću za muške bebe. Ovo, uprkos
činjenici da su rodna ponašanja odsutna kod
beba; muške bebe se zapravo ponašaju na način
koji naše društvo definiše kao „ženstven“. Kako
Real objašnjava: „Dečaci i devojčice počinju život
podjednako emotivni, izražajni i zavisni, podjednako željni fizičke naklonosti. U najmlađem
uzrastu, i dečaci i devojčice su kao ster [