Optimist magazin 028 - februar 2016. | Page 11

identitetu - kao žena. Taj intervju je bio prekretnica u razmišljanju mnogih ljudi prema trans* osobama, jedna ljudska priča koja odudara od klišea i senzacije. Gde je trenutno tvoj slučaj vezan za Ministarstvo odbrane? Prijava je sad na Ustavnom sudu, u redovnom sudskom postupku i doćiće nekada na red. Koji su planovi za 2016. godinu? UG „Egal“ je u svom trogodišnjem planu napravio neke godišnje ciljeve koji se polako ostvaruju. Napravljeni su veoma važni kontakti sa državnim institucijama š mi državu vidimo kao partnera u realizaciji veoma velikih stvari. Svakako je prvi cilj u 2016. godini otvaranje prvog Drop in centra za trans* osobe .T u je Transfrontall u maju mesecu, zakazan je Srbija Prajd za 26. jun, već tradicionalno obeležavanje Dana sećanja na žrtve transfobije, naravno stalni kontakti sa trans* i LGB zajednicom. Šta ćemo sa sukobima na srpskoj LGBT sceni? Ne mislim da su to sukobi, nego pre da su egzistencijalni strahovi. Činjenica je da se smanjuje priliv novca u civilni sektor, da je dugogodišnja `pasivnost` u radu sa samom zajednicom dovela do osnaživanja pojedinaca i pojedinki koji su se samoorganizovali (primer imamo kod trans* zajednice). To je dovelo do disproporcije u odnosu snaga na aktivističkoj sceni. Mlade snage koje dolaze su rasterećene od dugogodišnjih loših odnosa, obrazovane su i što je najvažnije autovane. Stari pristup u se` na se` i poda se` će dosadašnji aktivizam ostaviti u prošlosti. Prošla godina je bila i godina KejtlinDžener. Kako ti komentarišeš njen slučaj, njenu medijsku vidljivost i izjave? Ne bih komentarisala temu o kojoj se zna samo koliko se iz medija može videti. Hvala joj na vidljivosti koju je trans* zajednica dobila na svetskom nivou. Mišljenja sam da se nije najbolje snašla u par izjava, ali verujem da će se u budućnosti senzibilisati i biti prava predstavnica trans* zajednice, jer poznate ličnosti koje imaju toliki medijski prostor su uvek potrebne. Koja je tvoja poruka srpskoj trans* zajednici? Ako smo išta naučili u 2015. godini, to je da ne treba čekati da neko drugi nešto uradi za nas sem nas samih. Stara poslovica kaže `tuđa ruka svrab ne češe` i to je u neku ruku nas potaklo da se samoorganizujemo. Toliko novih, mladih trans* momaka i devojaka se autovalo u 2015. godini, javilo se nama i spremno je da rame uz rame krene u rešavanje izazova koji su pred nama. Tu se vidi snaga mladosti i budućnosti trans* zajednice u Srbiji koja je spremna da dalje krči put ka ravnopravnosti trans* zajednice sa ostalim segmentima društva. Krajnji cilj i jeste bezbedna inkluzija trans* osoba u društvo. Drage i dragi dođite 26. juna na Prajd Srbija! Vodič kroz gej Srbiju 11