god da idem uvijek se vraćam na Balkan. On je za mene magnet i djeluje mi najbliže
domu koji sam izgubila u nekom prošlom životu. Ako Vam to ima smisla.
Postoji li događaj koji Vam se posebno urezao u pamćenje?
Uh, svi su oni vrijedni prisjećanja. Transvestit na ulicama Istambula koji me pokušao
uvjeriti da je rodio sina, underground klubovi u kojima sam se, na dubljoj razini,
povezala s jazz pjevačem, umjetnikom ili putnikom koje nikada više nisam vidjela.
Spavala sam u spilji, kraj vode, u Maroku, sa skupinom Rasta muslimana koji su
odobravali korištenje hašiša, ali ne i ispijanje alkohola itd. Život je u stvarnosti,
ponekad, nadnaravniji nego u fikciji. Poglavito onda kada si vječiti stranac.
Jeste li imali neugodnih iskustava?
O, da, mnogo. I na njima sam vrlo zahvalna.
Recite nešto o temeljima “Narcisa”, što vas je navelo da ga kreirate i kako
stapate Meisnera s vašim vlastitim iskustvima/tehnikama?
“Narcis“ je rođen iz moje želje da kao učitelj istražujem nešto kroz vlastito iskustvo.
Započeo je iz toga impulsa i nastavio rasti. Željela sam stvoriti nešto što će odjeknuti