NET | Nacionalni energetski tjednik 06 | Page 6

6

NACIONALNE VIJESTI

TJEDAN 06 | LIPANJ
NACIONALNI ENERGETSKI TJEDNIK
NET
u ukupnoj proizvodnji samo s 20,1 posto . U Hrvatskoj , prema instaliranoj snazi , najveći udjel imaju hidroelektrane : 52,6 posto , s udjelom u ukupnoj proizvodnji od 46 posto . Termoelektrane sudjeluju u snazi s 44,5 posto , a u proizvodnji s 52 posto . Elektrane na sve ostale obnovljive izvore energije ( u iskazu ENTSO- E , to su u 2011 . godini samo vjetroelektrane , ostale imaju zanemariv udjel ) sudjeluju u ukupnoj snazi sa 2,9 posto , a u ukupnoj proizvodnji s 2 posto .
Ukupna potrošnja električne energije u EU-u bila je 2011 . godine 3 024 TWh ( Tablica 1 ., stupac E ). To je bruto potrošnja koja sadrži : finalnu elektroenergetsku potrošnju ( predanu kupcima-potrošačima ), energiju koja je iskorištena za crpljenje u crpno-akumulacijske hidroelektrane te gubitke pri prijenosu i distribuciji električne energije . Podmirena je neto proizvodnjom na vlastitom području država-članica EU-a i neto uvozom ( uvoz minus izvoz ) električne energije . Najviše se električne energije potroši u pet najmnogoljudnijih država-članica EU-a : ukupno 1.948 TWh ili 64,4 posto ukupne potrošnje ; praktički jednako udjelu tih država u stanovništu EU-a . Dakle , valja zaključiti : te zemlje ne susprežu se u elektroenergetskoj potrošnji - na razini su prosjeka EU-a ! Hrvatska sa svojom potrošnjom od 17,5 TWh , predstavlja 0,6 posto potrošnje u EU-u .
Uvozna elektroenergetska ovisnost EU-a , u cjelini praktički ne postoji . Neto uvoz , dakle uvoz u Uniju minus izvoz iz Unije , u 2011 . godini bio je na razini 0,01 posto ukupne potrošnje električne energije . Znači - zanemariv . Međutim , pojedine države bile su manje ili više ovisne o uvozu unutar Unije , odnosno dio zemalja je unutar Unije izvozio električnu energiju . Omjer neto uvoza i ukupne potršnje nazivamo uvoznom
ovisnošću ; ako je taj omjer pozitivan znači da država uvozi električnu energiju , a ako je negativan znak je da ta država izvozi električnu energiju .
Največi europski uvoznici električne energije u 2011 . godine bili su ( Tablica 1 ., stupac F ): Luksemburg ( neto uvoz činio je 67,3 posto ukupne potrošnje ) i Litva ( 64,8 posto ). Međutim , Italija je te godine imala najveću apsolutnu vrijednost uvoza : ukupni neto uvoz bio je 46 TWh . Hrvatska bi bila treća po redu prema uvozu električne energije : te je godine uvezeno 43,9 posto ukupne potrošnje električne energije . U Hrvatskoj je 2011 . skoro svaki drugi kilovatsat bio uvezen ! ( napomena : polovica proizvodnje NE Krško uvrštena je u taj uvoz , prema konvenciji ENTSO-E , jer je proizvedena izvan teritorija Hrvatske ).
Najveći europski izvoznici u 2011 . godini bili su : Estonija ( izvezla je električne energije u visini 44,5 posto svoje potrošnje , za toliko je proizvodnja nadmašila domaću potrošnju ), Bugarska ( 31,6 posto ), Češka ( 27,1 posto ) i Francuska ( 11,5 posto ). Dakako : Francuska je imala te godine najveću apsolutnu vrijednost izvoza : ukupni neto izvoz bio je 55TWh .
Ukupno istodobno vršno opterećenje cjelokupnog elektroenergetskoga sustava EU-a bilo je 2011 . godine 487 GW . Ta istodobna snaga jednaka je 95 posto od zbroja pojedinačnih vršnih opterećenja pojedinih država-članica ( 513 GW ), koja su se dogodila - načelno - u različita vremena tijekom godine . Tvrdimo , dakle , da je pripadanje interkonektiranom elektroenergetskom sustavu ( obuhvat interkonekcije ENT- SO-E još je i malo širi od teritorija zemalja-članica EU-a , a ne obuhvaća Maltu ) rezultiralo uštedom u potrebnom zajedničkom angažmanu elektrana u trenutku vršnog opterećenja
od 5 posto ili 26 GW ( to je 26.000 MW !) spram onoga ukupnog angažmana koji bi bio potreban da su nacionalni elektroenergetski sustavi razdvojeni u pogonu .
Prema veličini vršnog opterećenja ( Tablica 1 ., stupac G ), ponovo prednjače onih pet država koji prednjače u svim veličinskim elektroenergetskim pokazateljima : Francuska ( 92 GW ), Njemačka ( 84 ), Ujedinjeno Kraljevstvo ( 60 ), Italija ( 54 ) i Španjolska ( 44 ). Jedino je ovdje na čelu Francuska . U Hrvatskoj je te godine ostvareno vršno opterećenje od 2.970 MW .
Rezerva elektrana u elektroenergetskom sustavu predtavlja pretičak ukupne instalirane snage elektrana iznad vršnog opterećenja promatranog sustava . Ovdje se iskazuje u postocima vršnog opterećenja ( Tablica 1 ., stupac H ). Primjerice : Rezerva od 100 posto znači da ima još toliko neangažiranih elektrana u trenutku vršnog opterećenja koliko je godišnje vršno opterećenje tog sustava . Povoljno je imati veću rezervu , jer ona služi za pokriće iznenadnog zastoja elektrana , dugotrajnijeg remonta ili poravka elektrane te izostalog angažmana elektrana na nestalne obnovljive izvore energije . Ali to , naravno , nije jeftino ! To je cijena veće sigurnosti da će potražnja biti podmirena vlastitom snagom i u doba vršnog opterećenja .
Države s najvećom rezervom u 2011 . godini ( to su najčešće bogatije države , jer mogu platiti veću rezervu ) su : Španjolska ( rezerva 122 posto ), Italija ( 121 posto ), Austrija ( 117 posto ), Litva ( 112 posto ) i Portugal ( 107 posto ). Te države mogu se izložiti i povećanom udjelu elektrana na nestalne obnovljive izvore energije , jer rezerva u instaliranoj snazi elektrana omogućuje zamjenu kada izostane angažman
takvih elektrana . Na razini EUa u cijelini , rezerva je 76 posto .
Zemlje s naglašenijim udjelom elektrana na nenastalne obnovljive izvore energije ( vodene snage , vjetar , Sunčevo zračenje ) su : Austrija ( 51,5 posto proizvodnje iz nestalnih izvora ), Latvija ( 48,4 posto ), Hrvatska ( 48 posto ), Portugal ( 43,6 posto ) i Švedska ( 49,1 posto ). Hrvatska , premda spada u zemlje s vrlo niskim udjelom elektrana na nesalne izvore ( hidroelektrane !), ima rezervu znatno manju od prosječne u EU-u : samo 35 posto , što - dakako - nije povoljno .
Promatra se ( Tablica 1 ., stupac I ) udjel ( a ) proizvodnje električne energije elektrana na obnovljive izvore energije ( nestalne : vodne snage , vjetar , Sunčevo zračenje i stalne : na biomasu i bioplin ) u ( b ) ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije . Taj udjel - prema danas nevažećoj direktivi Europske unije - trebao je narasti na 21 posto za EU u cjelini u 2010 . godini . Ostvarenje u 2011 . godini za Uniju u cjelini jest 20,7 posto . Očito , napori za provedbu te direktive na razini EU-a praktički su ostvareni ! Međutim , postignuto je stoga što su pojedine zemlje prekoračile svoju zadaću , a neke nisu . Primjerice : Njemačka je imala cilj 12,5 posto za 2010 . godinu , a ostvarila je 19,5 posto u 2011 . godini ; Ujedinjeno Kraljevstvo imalo je cilj 10 posto za 2010 . godinu , a ostvarilo je u 2011 . godini 8,2 posto .
Danas je na snazi nova Direktiva o obnovljivim izvorima energije , koja - kako je već spomenuto - predstavlja cilj EU-a u cjelini da do 2020 . godine poveća udjel obnovljivih izvora energije na 20 posto , ali svekolike energije : električne , toplinske i energije za pogon cestovnih motornih vozila .
Najbolje zemlje , prema udjelu proizvodnje iz obnovljivih
izvora energije u finalnoj potrošnji električne energije ( onoj koja je predana kupcimapotrošačima ) su : Austrija ( 49,1 posto ), Portugal ( 46,7 posto ), Latvija ( 42,5 posto ), Danska ( 32,8 posto ) i Španjolska ( 34,4 posto ). Odmah iza Rumunjske ( 29,3 posto ) slijedi Hrvatska , koja je u 2011 . godini ostvarila taj udjel od 27,4 posto .
Finalna , neposredna potrošnja električne energije je energija koja je predana kupcima-potrošačima na korištenje , nakon što su podmireni gubici u prijenosu i distribuciji i vlastita potrošnja cjelokupnog energetskog gospodarstva . Premda se u EU-u prosječno troši 21,6 posto finalne energije u električnom obliku ( ostatak čine kruta , tekuća i plinovita goriva , toplina te izravno iskorišteni oblici obnovljivih izvora energije ), ipak je - kao mjera civilizacijskog dostignuća pojedine države - na kraju kraju ovog elektroenergetskog pregleda , korisno iskazivanje finalne potrošnje električne energije po stanovniku . To je za EU u cjelini u 2011 . godini bilo 5.500 kWh / stan ( Tablica 1 ., stupac J ). Najveću finalnu potrošnju električne energije imaju hladnije nordijske zemlje ( gdje se i zagrijavanje djelomično rješava korištenjem električne energije ): Finska ( 14.861 kWh / stan ) i Švedska ( 13.124 ). Luksemburg , premda veliki dio energije uvozi , također ima visoku potrošnju električne energije po stanovniku : 13.026 kWh . Hrvatska je na šestom mjestu odozdo ( 3.576 kWh / stan ); sa 65 posto prosječne potrošnje električne energije na razini Unije . To je razlog više da mora oživjeti industriju i usluge za povećanu potrošnju električne energije i graditi nove elektrane . Kako je udjel električnog oblika u finalnoj potrošnji energije u Hrvatskoj ( 22,6 posto ) veći od prosječnog u Uniji , može se zaključiti da kućanstva u Hrvatskoj troše električnu energiju nerazmjerno
hrvatskom ukupnom društvenom bogatstvu .
Kako elektroenergetski pristupamo EU-u mi u Hrvatskoj ? Sažeto možemo odgovoriti kako slijedi .
Ponajprije i najvažnije , pristupamo uz neprimjerno veliku uvoznu elektroenergetsku ovisnost , jer smo u 2011 . godini uvezli skoro polovicu potrošene električne energije . Nadalje , premala je ukupna instalirana snaga elektrana . Da je TE Plomin C već danas u pogonu , još jedna jednako toliko velika elektrana trebala bi također biti u pogonu (!), kako bismo smanjili uvoz i zamijenili neku / neke nastarije termoelektrane kojima je istekao životni vijek .
Što se elektrana na obnovljive izvore energije tiće , ne smijemo biti potpuno nezadovoljni , jer smo prema ostvarenom udjelu ( proizvodnje hidroelektrana i vjetroelektrana ) u potrošnji , na šestom mjestu u Europi .
Radi postignuća naše ciljane zadaće da do 2020 . godine ostvarimo udjel obnovljivih izvora energije od 20 posto u bruto finalnoj potrošnji , treba naglasiti da električna energija u tomu u nas sudjeluje s 23 posto- preostaje još 77 posto drugih finalnih oblika energije koji , također , trebaju ostvariti udjele obnovljivih izvora energije , tolike da ostvarimo tih zadanih 20 posto .
Naša javnost najviše je i najčešće okupirana samo s nastojanjima na elektreoenergetskom području ; nedopustivo se zanemaruje potreba bitno većeg nastojanja na području topline iz obnovljivih izvora energije ( ponajprije : sunčani kolektori , ali i dizalice topline ) te biogoriva u cestovnom prometu motornih vozila ( što znači i trajno , a veliko zaposlenje poljoprivrednog stanovništva ). [ M . KALEA | HEP-VJESNIK ]