My first Publication Caffe Montenegro broj (162.) | Page 70

Po struci i zaposlenju profesor fizičke
kulture iz Hrvatske, iz Imotskog, ukom-
binovao je i dokumentarnu fotografiju
spontano, preko prijatelja koji mu je
doslovno utisnuo fotoaparat u ruke. U
daljem slijedu događaja i okolnostima
kakve nam samo život može prirediti,
susreo se sa poznanicom iz osnovne
škole koja se pojavila u prilično afrič-
kom izdanju (sa njihovom karakteri-
stičnom odjećom i afro pletenicama),
sa njim podijelila priču o udruženju
„Kolajna ljubavi“ i kako je izgradila siro-
tište u Tanzaniji – što je bilo dovoljno
da se i Goran priključi i pokuša pomoći
svojim fotografijama. Sve ostalo je isto-
rija. Danas, Goranove živopisne avanture
možemo najlakše ispratiti preko foto-
grafija i story-ja na njegovom insta-
gram profilu goran_jovic_ koji u ovom
trenutku prati preko sto hiljada ljudi.
CM: Koliko odricanja zahtijeva životni
stil putnika-fotografa i da li ste se
nekada pokajali zbog svog izbora?
-Odricanje. Poželio sam često biti sa
porodicom, posebno kad su odre-
đeni praznici i kad su svi na okupu,
ali iskustvo koje sam dobio kroz
putovanja je neprocjenjivo.
CM: Da li ste jedan od onih fotografa
koji sa sobom nosi previše opreme jer
„zlu ne trebalo“ ili imate neku provje-
renu kombinaciju tijela i objektiva?
-Trebalo mi je dugo vremena da bi
pronašao optimalnu kombinaciju:
70 CAFFE MONTENEGRO
dva tijela i dva objektiva uz stabi-
lizatore i dovoljan broj baterija.
CM: Da li se nekada desio mome-
nat kada ste poželjeli da „dignete
ruke od svega“ i napustite doku-
mentarnu fotografiju?
Evo jedan primjer: pokupio sam mala-
riju kad sam radio na jednom pro-
jektu u Tanzaniji, nus pojave lije-
kova su me pokosile i upravo taj
dan sam proveo u autobusu 11 sati,
imao sam dovoljno vremena za
postavljanje pitanja samom sebi.
CM: Koje putovanje izdvajate kao
ono koje Vas je najviše promijenilo
i na kojem ste sebe doveli do gra-
nica za koje niste znali da ih imate?
-Nepal je to bio u fizičkom smi-
slu jer sam išao preko nekih gra-
nica. Tanzanija mentalno, zbog pove-
zanosti s klincima u sirotištu.
CM: Koje je Vaše omiljeno putovanje?
-Ne mogu izdvojiti jedno, a
lista bi bi bila preduga.
CM: Da li ste se nekada našli u situ-
aciji u kojoj ste se uplašili za sop-
stveni život i osjetili strah?
-Nisu to bili pokušaji da me opljač-
kaju, ni hapšenje, ni situacije s nao-
ružanim osobama - priroda je ipak ta
koja mi je u par navrata očitala lekciju.
CM: Na koji način birate sljedeću
destinaciju i šta je ono posebno što
mora da ima kako bi vas privukla?
-Uvijek su to priče, nisu to atrak-
tivne fotografije koje nas mame
ljepotama egzotičnih destinacija.
Najneobičnije kulture i običaji i jedna
osoba koja je drugačija od svih, to mi
je razlog za odlazak na kraj svijeta!
CM: Koja je sljedeća destina-
cija na spisku za posjetiti? Dolaze
li u obzir veliki zapadnjački gra-
dovi ili inspiraciju pronalazite samo
u skrovitim dalekim mjestima?
-Greenland, dugo već ‘’bježim’’ na
jug, vrijeme je za sjever. Gradovi
me privlače i radio sam repor-
taže s zanimljivim karakterima u
Chicagu, New Yorku, Havani.
CM: Da li je povratak u „stvarni
život“ našeg podneblja težak pri
svakom povratku iz neke dru-
gačije prirode? Kako „preži-
vite“ ponovno prilagođavanje?
-Nekako mi se teže prilagoditi na
ovaj život kod kuće, pa slobodno
vrijeme provodim s uskim kru-
gom prijatelja koji me razumiju, a
moram priznati da to nije baš lako.
CM: Koliko su Vaša putovanja fizički
zahtjevna i da li putujete sami ili u
nekim organizovanim ekspedicijama?
-Nema pravila, ima fizički zahtjev-
nijih za koje se pripremam i po par
mjeseci, nekad putujem sam, a
nekad s provjerenom ekipom.