My first Publication Caffe Montenegro broj (162.) | Page 47

Preduslov za dobar sir je svježe mlijeko. U njega se dodaje sirilo, a finalni proizvod ovog koraka je žetica Finalni proizvod spreman za degustaciju OD SVJEŽEG MLIJEKA DO ČUVENOG DELIKATESA Tehnologija proizvodnje Pljevaljskog sira nije se mijenjala decenijama unazad, a za ono što mu daje ukus poznat i pre- poznat i van granica Crne Gore Pljevljaci moraju biti zahvalni livadama i pašnja- cima za ispašu sa specifičnim biljnim vrstama i prirodnim izvorskim vodama kojima napajaju grla – sve to doprinosi kvalitetu mlijeka, osnove za proizvod- nju. Gospođa Miladinka sprovodi me do svoje kolibe, ušuškane u hladovini iza porodične kuće. Priča mi kako je izgra- đena po svim propisima: od pločica na podu, preko metalnih polica – sve je ste- rilno i na svom mjestu - ona se uprkos tome skromno izvinjava zašto nije sve to i još bolje uredila, a ne može bolje. Demonstrira nam zatim svaki korak pro- cesa nastanka Pljevaljskog sira. Spretne ruke podižu teške kante, šire cijedila, pritiskaju kamenom. Ono što je predu- slov za dobar sir jeste svježe pomuženo i ispravno kravlje mlijeko. Mlijeko se zatim cijedi, u njega dodaje sirilo. Nakon što je smjesa odstojala do devedeset minuta dobijamo grudvastu žeticu. Smjesa se sipa na cijedilo, veže u “loptu” i pod sop- stvenim pritiskom ocijedi i ispresuje, a zatim i dodatno pritiska (obično drve- nim krugom i kamenom) radi temeljni- jeg cijeđenja. Posljednji proizvodni krug jeste rezanje u kriške koje će se najbolje uklopiti u oblik suda u koji se sir slaže. Ranije su to bile drvene kace, a sada posluže i plastične posude. Red sira, pa red krupne soli, sve do vrha posude – opet pritiskanje drvenim krugom i kame- nom. Sir je spreman za zrenje i zašti- ćen u sopstvenoj surutci čiji se kvalitet prati i provjerava, a po potrebi mijenja. Smjesa nasuta na cjedilo, veže se u "loptu" NAGRADA ZA NAJBOLJI SIR U PRAVIM RUKAMA Na kraju obilaska imanja, štale i zadr- žavanja u kolibi, uslijedio je i onaj nei- zbježni ukusni dio: degustacija proizvoda koji je specijalnost gospođe Miladinke. Desetak kriški Pljevaljskog sira, iznijetih da “probam” ja jedna potvrđuju mi onu omiljenu osobinu ljudi sa sjevera – koliko je njihova velikodušnost i potreba da ugoste svakog slučajnog ili najavljenog prolaznika velika i sveprisutna. Priča mi sa ponosom kako je na njeno imanje već svraćala jedna televizijska ekipa – i to da naprave reportažu o posebnoj nagradi koju je gospođa Miladinka dobila, nagradi za najbolji stari sir u pljevaljskoj opštini, na čuvenoj manifestaciji “Dani pljevaljskog sira” i to među devedeset izlagača. Iz kuće Vučetić odlazim nazad kroz njihovo imanje kojim se protežu livade, vrtovi krom- pira, beskrajni kukuruzi, a moja lična nagrada je to što sam ove vrijedne ljude dodala na listu svojih poznanstava i boravila u njihovom domu. Pod sopstvenim pritiskom se ocijedi i ispresuje Reže se u kriške i slaže u plastične posude ili drvene kace 47