Zuuuuuum: Marija!
Prema jednoj gnostičkoj legendi koju spominje Sioran, na nebu se dogodila bit-
ka između anđela i, kao u najvećem broju okršaja, trebalo je najpre izabrati front,
zatim jedni pobede, a drugi izgube. U svemu tome, neki odmah ostaše neodlučni. Ne-
opredeljenost, naravno, nikada ne prolazi bez određenih posledica: preostali anđe-
li proterani su „ovamo dole“ da bi napravili izbor koji nisu mogli „tamo gore“. Izbor
koji, kako kaže Sioran, beše utoliko mučniji „što ovi nisu poneli nikakvo sećanje na
tu bitku, a još manje na svoj dvostruki stav“. I dok nebo dopušta neutralnost u izve-
snoj meri, istorija je, zaključuje Sioran, polje izbora koji se moraju napraviti, otuda
čovekova panika da prigrli stranu i zauzme mesto. A sa čovekom, dakle u istoriji, pe-
snički stanuju uvek i jedino pesnici, od kojih nijedan nikada nije neutralan i opet,
nikada na svom mestu. Pitanje tabora možda je ponajmanje pesničko, dok anđeli, i
regrutovani i oni neopredeljeni, čak i poetički posve zanemareni, ipak su bliži prosto-
ru pevanja. I sve ovo dugo, predugo vreme, osluškujemo pesnike, poneko se za njih
čak i opredelio, premda nema bitke, nema borbe, ali ni druge politike osim ratne. Otu-
da se postavlja pitanje pozvanja, naravno pesničkog, kao da niko drugi ne može biti
tako krucijalno pozvan, i to upravo sada, kada ove reči deluju potpuno nezgrapno,
anahrono, privlačne još jedino nostalgijom antikviteta. Ali, od Orfeja do danas, samo
pesnik pravi taj presudni pokret (on je, dakle, izabrao) i nedvosmisleno se okreće li-
cem ka onome što su Euridike i anđeli, svet i ništa, po cenu obostrane izgubljenosti.
„Neka svima kaže kako treba živeti u ovom mučnom vremenu“, davna je i svečana
Persova opomena prilikom uručenja Nobelove nagrade. „Pastir bitka“, „sveštenik
ljubavi“, a u savremenoj srpskoj književnosti, onaj koji će tek doći. Dragan Boško-
vić, ni pastir ni sveštenik, već sopstvena odloženost onog kada bih bio pesnik (The
Clash), dakle the vocal poezije, dislocirajući glas, samoizbrisivi tekst koji se iznova
ispisuje zarad jutra koje dolazi, povlašćeni the vocal Njenog jutra i zato, Ave Maria!:
Jen-dva-tri-dva: Idemoooooo!
Izabran za evanđelje Bogorodice, odlazeći i vraćajući se da bi kontinuirano
stizao u grad (Jerusalim, Rim, Hamburg, London, Beograd), kroz muk i šapat, lavež
i smeh, a najviše kroz rock’n’roll, punk, blues, new wave, Ivan Dragan Marija je
nezaustavljivost, apsolutni proboj, on je sada budućeg:
33