(a cipele će ići, u ritmu, čvrsto, rešeno, jako (klik)
i Bogorodica će me držati pod ruku,
i poljupci će biti tako slatki, ni usne neće biti potrebne,
i neću halucinirati, videću, gledaću,
očima dalekim, zenicama Jana Curtisa,
gledaću Bogorodicu, sebe, jedno smo, tu.
28
I svet će tada biti Bog, biće Svet, Svet, Svet,
doći će Bog, kao što je oduvek dolazio, Gospod, Savaot, Bog,
Svet, Svet, Svet,
i Janis će biti, histerična i kikotava,
i bez nogu sin jedinac Mrs McGrath,
i stepenice će ići samo naviše
(na Armagedon, do mansarde, na Heaven),
i tri puta će zasvetliti žuto, pa crveno,
i proći ću i tu raskrsnicu u svojoj glavi, u vama, tu sam, tu,
u vreo dan: British people in the hot weather!
na kraju, početku, nikada započetom početku
(Novo nebo i nova zemlja biće,
jer prvo nebo i prva zemlja prođoše,
i mora nema više.),
u vreo dan biću tu kao onaj koji je već tu,
( ‒ Kada ćeš mi doći!
‒ Evo me!
‒ Doođiiii!
‒ Ma, ma, ma, bebice...!!! ),
kao klinac sa pišom, dečak na noši
(Da, doći ću, došao sam, Amen, tu sam, tu),
„Dođi, Bogorodice, jutro moje, trep!“
‒ peva na Sionu sto četrdeset i četiri hiljade devstvenika,
evo me, došao sam tu kao onaj koji sam došao tu,
tu, tu, tu, tu, tu-dum, tu,
jutro je, vreme je, jeste, tu sam, tu: