12
i sve će biti isto, kao u kafiću Heaven, kao letovanje na srednjem prstu, a kažiprst, Atos, u izmaglici slutnje, pokazivaće: tamo, tamo ćeš doći, bićeš tu, u OBLAKU NEZNANJA, kumulonimbusu ljubavi
( i biće to slobodan pad u sebe, tebe, mala, u ništa), jer ljubav se vidi, jel da?
( Vidi, vidi, vidi je!), ona ljubi, ljubi, ljubi, ima lice, prezime i ime, ljubi, oh, Gospode, Lord, Lord, Lord, vidi, ima lice, ime
( ni-na-ni-na-ni-na) ona ljubi, ništa sam, volim, dolazim, tu...
I sve će isto biti, kao more, Heaven, i neće, kao predrevni vetar, biće, koji noću sa pučine doleće, i radije bih bio slep nego da vidim kako nikome stići neće:
Kad neko bdi, tvoje snage treba dobro da se čuva: predrevni vetar s Baltičkog mora ti si, što za besmrtnost samo duva, ovamo prostranstva čista sručujući iz daljine...
Ave Maria!
12
O, kako te oseća samo( Samo da te osetim, samo sve!), smokva što lista gore, sred mesečeva puta. Oh, kako me samo oseća ta smokva što između dva polumeseca lista, i biću radije slep nego da gledam kako nikome prolistati neće.