tako što radi ilegalno kao noćni recepcionar u jednom od
banjalučkih motela gdje potajno svraća klijentela sumnjivog
morala. Već na početku romana uočljiv je nesklad između
predstave osjećajnog, majci privrženog i talentovanog
mladog muškarca i sredine koja ga okružuje. Motel Orijentir
predstavlja mikrokosmos provincijalnog polusvijeta
korupcije, brze hrane i još bržeg i beznačajnijeg seksa od
kojeg Zoran djelimično nastoji da se ogradi tako što
strastveno piše svoju prozu i u isto vrijeme preispituje i
parodira položaj pisca, ali i sam smisao pisanja. Zoran piše
prvenstveno da okaje svoje preljubničke grijehe, u nadi da
će se potencijalnim uspjehom na književnoj sceni “osvetiti”
svojoj nikad prežaljenoj ljubavi Lorejn. Osveta za Zorana
predstavlja mogućnost uspostavljanja ravnoteže između boli
prouzrokovane Lorejninim odlaskom u Njemačku i
njegovog dubokog, vješto prikrivenog prezira prema Lorejn,
koja kroz čitav roman zauzima mjesto nedostižne fantazije.
Sam čin pisanja odvija se kad i rad na recepciji, gdje Zoran
preko nadzornih kamera redovno posmatra seksualne
aktivnosti u sobama, komentarišući društveni status
klijentele, neskladna tijela i usiljene performanse njihove
požude. Iako Zoran nastoji da se distanciraod sumornog
okruženja koje nastanjuju lovarni funkcioneri i njihove
sponzoruše, on sve više praktikuje naviku voajerisanja, tako
da kasnije u romanu, zbog prevelike uživljenosti u
179