Muškost Zorana K. je roman o muškosti naratora, ali i
muškosti čitave populacije njegovih savremenika. To je,
takođe, i naturalistički roman o našoj svakodnevnici,
odnosno jedan frenetično proživljen urbano-ruralni
književni zapis o paradoksalnom, haotično stagnirajućem
životu u Banjaluci i njenoj okolici, koja, prema Gatariću,
ipak ima potencijal da ponudi utjehu, ali prvenstveno kroz
poistovjećivanje sa primarnim porodičnim kontekstom kao
lokusom samosvijesti.
Slijedeći trendove u savremenoj prozi, Gatarić oporo
verbalizuje sadašnji trenutak, koji njegovom naratoru
neprestano izmiče, čineći ga bizarnom žrtvom vremena i
okruženja, ali i specifičnog unutrašnjeg mraka stvorenog na
temelju osjećanja nepripadanja i neadekvatnosti. Takođe
treba imati u vidu da pesimizam kojim obiluju mnoge
epizode u romanu nije jednoznačan, već vrlo slojevit,
ponekad i upitan, pošto autor kroz čitav tekst koristi
parodiju, ironiju i sarkazam kao izražajna sredstva kojima
vješto manipuliše u oslikavanjuobesmišljenosti privatnih i
javnih vrijednosti.
Ako ukratko rezimiramo portret i položaj Zorana K. u
okviru njegove društvene zajednice, raspolažemo sljedećim
podacima: Zoran je student književnosti sa višeznačnim
književnim ambicijama, koji kao podstanar zarađuje za život
178