Nakon što otiđe iz pulta, pokaza klasičnu medicinarsku
opremu, izrazito bijele klompe i mišićave noge u istoj
boji. Divno, no on i dalje neprijatno svrbi, a testisi su se
skupili do te mjere da im je egzistencija upitna.
Počinjem da ga češkam kroz džepove pantalona.
Leviske, možda vaš i ko će ga znati, ne zvuči prijatno
šta god da je, no neka je i roj vaški, samo ne tumor.
Ne, to ne, sad bi pravio djecu, nosio kravatu, ustajao
rano, išao na zajedničke večere sa drugim parom,
gledao dnevnik, volio Predsjednika, ko zna, možda je i
njega svrbilo, bar jednom… Samo ne tumor.
– Dobar dan. mladiću, ja sam doktorica Amra.
– Drago mi je, znate imam problem…
– Pođite za mnom, molim Vas.
Amra, pedestogodišnja dobrodržeća gospa pokušava
da opusti atmosferu zategnutu kao najlonke na
nogama mlade sestre na pultu, no ne mogu misliti o
njima , taj svrab!
– Svucite pantalone.
Amra ima hladne ruke, a on izgleda gore no nakon što
sam ustao, hot čili, zabiberen, glavat sa manjom
izraslinom u lijevom uglu gdje bi po svakoj prilici
trebalo da mu bude rame da je mali čovjek, ovako…
– Aham, pa ne mora biti ništa strašno, mladiću,
herpes. Imate li još neke simptome pored svraba?
Izlučevine?
– Ne, ne mogu da svršim.
135