u njemu. Nokija galami, Hari zna da sam iz noćne,
javiću se poslije sna, sad sam previše tuđ za njega,
previše svoj, Lorejn da me vidiš sada znala bi da je
Zoran S. Kalezić ništa drugo do borac, da je Zoran K.
dosegao muškost u punom smislu i da će Zoran
pobijediti sam.
*
Probudih se s neprirodnom reumom u tijelu. Tri je
sata, tri i nešto. O ne, Lorejn, slava, poklon, moram da
požurim, Hari me zove.
– Reci, Hari?
– Hej kume, kad se vidimo?
– Čekaj me u Pandori, idem samo Lorejn poslati poklon
u poštu?
– Ah, dokle to više, počni ispočetka, nađi svoju Sonju,
Anja je tuđa žena.
– Šta da radim?!
Mislim…(Tišina)
– Hari, budi za sat vremena u Pandori, pusti puštene.
Nisam znao šta to znači, prekinuo sam vezu. Umalo da
kažem da sam nalazio Sonju nekoliko puta prije njega i
da je to njoj prijalo, višestruko.
No, šta pokloniti Lorejn? Lorejn voli Koldplej koji ja
mrzim. Možda da napišem pismo Kris Martinu da dođe
u Hamburg ovih dana da joj otpjeva serenadu? To bi je
119