Lorejn: Mogao si biti ti, ali nisi i nećeš više nikad. Za
dobrobit svih strana, molim te prestani.
Arhanđeo je bolji ove godine. Ne mogu da zovem
Harija, ne mogu da zovem Sonju, jedino Danka, ali i
ona nije tu za mene tek tako. Panika od samoće raste
kao mlaz vode kroz napuknut kabl. Nisam svoj, sjedim
na ivici kreveta, ustajem i bijem vrata sobe laganim
serijama direkata, pravilno disanje, skoncentriši se,
Zorane, sunce se ponovo rađa i dalje si tu sa svim
svojim divizijama, artiljerijom, avijacijom, samo radi na
taktici, budi kul, Zorane, budi opet svoj. Sedam je sati,
počinje dnevnik na BL TV-u.
Još jedno samoubistvo na ulicama Banjaluke, bivši
sekretar saveza komunista SR BIH tragično si je oduzeo
život skokom s Venecija mosta u ranim jutarnjim
časovima. Kod njega je pronađena fotografija Tita iz
mlađih dana, kao i porodična fotografija iza koje je
pisao citat B. Miljkovića: „…odsecite mi ruke i
pretvorite me u kamen…“ Pokop će se održati…
Obukao sam prvo na šta sam naišao, Pandora, Crni
Đorđe da, votka da, zadrži kusur, hvala.
Stvar kod pijanstva je u tome da ćeš raditi sve ono od
čega si se trijezan suzdržavao, naravno, slao sam
poruke Lorejn, naravno, smijao sam se prolaznicima i
sretnim parovima dobacivao ono što ne bih volio da
čujem kao sretan par. Zvao sam Danku, nije se javila,
hodao sam Banjalukom, Banjaluka je mali grad,
večeras se činila neobuzdanom, velikom. Ušao sam u
111