ili prošlomjesečni račun za struju. Kakav će izgovor dati
gospođi ne znam, za prazne testise još manje. Ko zna,
možda ona dolazi nešto kasnije sa šefom, to bi bila
dobra tema za roman ili bar kratku priču, no poslije,
ima vremena za pisanje, mlada je noć, još je kao u
pomenutim pelenama na sebi.
Kazaljka pokaza dva, Dablinci nisu pomagali, Histori na
portablu takođe, san sakat, nemoguć, nevješt.
Kad sam patio od nesanice dosta sam razmišljao o
Lorejn, Lorejn, to joj nije pravo ime, daleko od toga,
njeno ime je prozaično, obično, no opet ne toliko
provincijsko koliko se meni čini.
Lorejn, htio sam napisati roman o tebi, baš ovdje za
recepcijom i postati slavan s njim:
Zoran S. Kalezić na naslovnici, Recepcionar koji je volio,
prvo lokalno i bezvrijedno, intervju u Glasu, zatim
Politika pa NIN, onda za finale Riders Dajdžest.
Primijetiće me noseći debele krupne paprike jednog
oblačnog oktobra žureći kući da ih napuni i tad bi me
ugledala na policama između Plejboja i Roling Stouna.
U masnom Hamburgu moja ogromna još masnija
glavuša, blijed ten, mrvljen nos i zaspale oči bi
hipnotički gledale sa polica trafike Lorejn, onda ćeš
ispustiti urin boje paprike koje će se brzo kotrljati po
sivom pločniku kao impulsi po mozgu izbodenog
opušcima i uzećeš najlon primjerak i gledati otvorenih
džoker-usta i njima posisati sav moj ponos.
10