partnera i dostupna materijalna davanja. Socijalna podrška, koju roditelji djece s teškoćama u
razvoju pružaju jedni drugima također je bitna, jer upravo kroz razgovore o svojim iskustvima
roditelji imaju priliku naučiti o roditeljstvu i podijeliti svoja razmišljanja, što im u konačnici daje
osjećaj sigurnosti, ohrabrenja i uspjeha (Almand, 2004.).
Iz navedenoga možemo zaključiti kako su do sada provedena brojna istraživanja koja
ispituju kako odgajanje djeteta s teškoćama u razvoju utječe na život samih roditelja. U većini
istraživanja, pružaju se jasne smjernice za smanjenje roditeljskog stresa, povećanje kvalitete
života roditelja i djece, povećanje osjećaja roditeljske kompetentnosti i sl., no čini se da još uvijek
ostaje puno prostora za provođenje navedenih smjernica kako bi se život roditelja djece s
teškoćama u razvoju donekle olakšao.
POPIS KORIŠTENE LITERATURE:
Almand, C. S. (2004.), Parenting daily hassles of children with disabilities: relationships to maternal
effi cacy, maternal satisfaction, and social support. Doctoral dissertation, The University of
Georgia.
Keen, D., Couzens, D., Muspratt, S., Rodger, S. (2010.), The effects of a parent - focused
intervention for children with a recent diagnosis of autism spectrum disorder on parenting stress
and competence. Research in Autism Spectrum Disorders, 4(2), 229-241.
Menendez, S. (1996.), Social Support and Parent’s Satisfaction during the Transition to Parenthood.
Paper presented at the Biennial Meeting of the International Society for the Study of Behavioural
Development, Quebec, Canada. Posjeæeno 01.05.2012. na http:// www.eric.ed.gov
55