Iz struke: Komunikacijske vještine
Nataša Čošić
Komunikacijske vještine koje dijete uči od najranije dobi utjecat će na način na koji ono komunicira, ne samo s
obitelji, nego i sa svima koje će susretati tijekom života. Te će vještine pomoći djetetu da primjereno razgovara,
mirno rješava probleme i uči od drugih. Komunikacija se može koristiti u pohvalama, kaznama, izražavanju
osjećaja, izgradnji povjerenja i međusobnom razumijevanju.
Uspješna komunikacija proces je koji nikada ne smije biti jednostran. Ako dosljedno komunicirate sa svojim
djetetom, ono će znati da mu želite dobro i da o njemu imate dobro mišljenje. Tako ćete njegovati pozitivan i
kvalitetan odnos. Pomoći ćete djetetu da raste, razvija se i živi u skladu sa svojim mogućnostima.
Često, roditelji biraju neučinkovit način verbalne komunikacije sa svojom djecom. Na primjer, roditelji/odrasli
mogu:
·
davati naredbe ("To ćeš učiniti kako sam ti rekao i
nikako drugačije!")
·
držati predavanja ("Kad sam ja bio mali/mala,
imao sam više zaduženja i obaveza od tebe.")
·
komunicirati kroz prodike ("Nikada se više ne
smiješ tako ponašati.")
·
koristiti prijetnje („Ako još jednom učiniš to
onda ću ja …“)
·
putem kritike ("Sve si krivo napravila danas.")
·
ismijavanja ("Baš si izgledao smiješno kad nisu
uspio ...")
·
omalovažavanja ("Ponašaš se kao beba ...")
Umjesto da kritiziraju dijete, mnogo je učinkovitije da
roditelji koriste pohvale. Zauzvrat, dijete će više voljeti samoga sebe, i tako će rasti njegovo samopoštovanje, tako
će poticati dobro ponašanje. Budite pozitivni i pokažite djetetu da je prihvaćeno baš onakvo kakvo je, kroz
način na koji razgovarate s djetetom.
Davajte pohvale često i budite što precizniji u tome („Odlično si riješio ovaj zadatak, lijepo si nacrtala...” i sl.).
Dajte djetetu do znanja koliko ga cijenite, bez predrasuda o tome kakvo bi vi dijete željeli da ono bude ("Bila sam
tako ponosna kad si se sam obukao za školu.” i sl.).
KOMUNIKACIJA I MEDIJI
Velik utjecaj na razvoj komunikacije, osim osnovnog učenja prema modelu unutar obitelji, imaju i mediji. Kao što
su knjige i časopisi, radio, televizija, računala, internet, glazbeni aparati i mobilni telefoni.
Kako se možemo približiti djeci i obogatiti njihove živote odgovornim korištenjem medija, pritom brinući za
njihovu sigurnost i zdrav razvoj? Kako možemo iskoristiti različite oblike medijske komunikacije da bismo nešto
promijenili, osobito za ranjivu djecu u nepovoljnom položaju, na načine koji će izgraditi njihovu psihološku
otpornost, pomoći im da napreduju te ih postaviti na put prema boljem životu?
Sam pristup nije dovoljan kako bi se za djecu ostvarile pozitivne promjene. Neće im koristiti samo mogućnost
gledanja televizije ili igranja računalnih igara nego i kvaliteta televizijskog i računalnog sadržaja kojem su
izloženi. Sam pristup mobilnim telefonima i internetu neće djeci pružiti bolju mogućnost za rast i razvoj, već će to
ovisiti o načinima na koje će ih upotrebljavati.
Na neki način, mediji se smatraju veoma pozitivnima. Očekivanja su da mediji obogaćuju živote djece, potičući
maštu i kreativnost, proširujući obrazovanje i znanje. S druge strane, pojavljuje se sve veća zabrinutost da mediji
mogu negativno utjecati na dječji razvoj.
Tako na primjer, obrazovne televizijske emisije kod predškolaca dokazano potiču spremnost za školu i ranu
pismenost. S druge strane, učestalo prikazivanje nasilja na televiziji, u filmovima i videoigrama, dokazano utječe
na djecu na više razina:
10