Poslednjih godina smo preplavljeni filmskim adaptacijama dela književnosti, što klasičnih, što savremenih. Kao neko ko se bavi književnošću, češće mi takav poduhvat liči na skrnavljenje dela, nego na ponos reditelja, naročito kada su u pitanju holivudski blokbasteri nakon čijeg prikazivanja se menjaju i korice knjiga. Međutim, „Kradljivica knjiga“ ne spada potpuno u taj okvir (iako je i ona bila žrtva izmene korica). „Kradljivica knjiga“ je peta knjiga autora Markusa Zusaka. Knjiga je izdata 2005, a film je izašao 2013. godine. I film i knjiga su prihvaćeni odlično od strane kritike i čitalaca, odnosno gledalaca. Film je režirao Brajan Persival koji je našoj publici doneo popularnu seriju „Dauntonska opatija“.
Iako je knjiga solidne dužine sa osetljivom tematikom, fabula je vrlo pristojno prenesena na bioskopsko platno. Roman prati Lizel, devojčicu koja biva usvojena za vreme Drugog svetskog rata. Zusak ne stavlja ratne teme u prvi plan, već ih obrađuje na jedan inovativan način. Iako nad Lizel lebdi rat, ona pronalazi radost u čitanju i maštanju, i u to upliće druga Rudija, očuha Hansa, a najviše Jevrejina Maksa koji mora biti skriven u podrumu. Isprva nepismena, otkrivajući umeće čitanja otkriva i ljubav prema knjigama koje je spajaju sa različitim ljudima i njihovim sudbinama. Iako Nemica, Lizel oseća sve strahote rata, Zusak realno opisuje ratno vreme i razbija stereotip da su Nemci bili pošteđeni i sigurni za to vreme. Njegova majka je kao mala svedočila ratnim strahotama, tako da je on veoma dobro upućen u tematiku. Posebnu notu fabuli daje odnos Hansa i Roze. Na početku Hans izgleda kao žrtva porodičnog nasilja, ali kasnije je uočljivo da je Roza duboko osećajna žena koja se grubostima brani od nedaća života.
Pojedini likovi su izbačeni, što se dalo očekivati zbog ograničenog vremena. Ipak, mišljenja sam da je time film izgubio dosta. Frau Holcapfel je vrlo inspirativna za prikazivanje na filmu zbog postepene promene njene ličnosti na šta najviše utiče Lizel, dok bi pojavljivanje Hansa mlađeg doprinelo približavanju zaluđenosti nacističkih pristalica ciljanoj publici. Umesto njega, sporadični likovi u filmu navode Hansa da se pridruži Partiji i napusti neutralnost u korist Firera čime se razvodnjava fanatizam nacističkih pristalica. Ipak, najmanje zlo je bilo izbaciti ove likove, jer su svi koji su ostavljeni nezamenljivi.
Smrt je narator romana, a u našem prevodu je ženskog roda. Kako sam se ja najpre susrela sa knjigom, taj momenat mi je dosta falio u filmu iako joj je glas davao odlični Rodžer Alam. Prisutnost smrti je u filmu takodje diskutabilna, jer za razliku od knjige u kojoj je sveprisutan osećaj da ona neprekidno lebdi nad likovima, u filmu nije akcenat na njoj. Uprkos propustu film nije uskraćen za sjajne narativne deonice izgovorene upravo od strane smrti, niti za blagu osećajnost koja joj je data.
Pored likova, film je osiromašen i za pojedine epizode. Najveći propust reditelj je napravio izbacivši scenu Lizelinog nervnog rastrojstva u trenutku kada njenu majku otpušta gradonačelnik. On to čini mirno u trenutku kada ugleda Lizel i suprugu u prijateljskom razgovoru u biblioteci, valjda uplašen da Ilza njome ne zameni sećanje na mrtvog sina. U knjizi je ovo mnogo dramatičniji trenutak, Lizel saznaje da je majka otpuštena, u
Kradljivica knjiga
u prizmi dve vrste medija: film i knjiga
Čitam i skitam
10