\ÇàxÜä}â
[ejh had`i Mustafa efendija Orman
^uvar ilahija
V
ekil Had`i Sinanove tekije u
Sarajevu, had`i Mustafa ef.
Orman ro|en je u Sarajevu,
10. avgusta 1927. godine,
gdje i danas `ivi. Prvu hatmu je prou~io sa {est godina, pred Mustafa ef.
Tuli}em. Po zavr{etku osnovne {kole
upisao se u Prvu mu{ku realnu gimnaziju u Sarajevu, koju, uslijed dru{tvenih prilika, biva prisiljen napustiti u sedmom razredu. Pod pritiskom raznih
okolnosti odlazi u Zagreb, gdje se upisuje i 1952. g. zavr{ava Srednju gra|evinsku tehni~ku {kolu-hidro smjer.
Iste godine se i `eni. Poslijeratni period je bilo vrijeme intenzivne izgradnje
zemlje i velikih potreba za stru~nim
kadrovima, tako da je nastavak {kolovanja Mustafe ef. postao upitan. Svoj
radni vijek je proveo u struci. Ima sina, k}erku i ~etvoro unu~adi. Supruga,
Mejra hanuma, je poginula od ~etni~ke
granate koja je pala na Markale u januaru 1994. Naredne godine se `eni
po drugi put. Prvi put u tekiju odlazi
sa majkom kao sedmogodi{nji dje~ak.
Tarikat je primio od {ejha Nasira ef..
Misirli}a 1946.g. u Had`i Sinanovoj tekiji u Sarajevu, a rehber mu je bio v.h.
Muharem Harba. Danas je jedini `ivi
dervi{ {ejha Nasira ef. Misirli}a. Prvu
dozvolu za vo|enje zajedni~kog zikra
dobio je u julu 1979. do {ejha Hamdi
ef.Terzi}a u tekiji {.h.Kadri ef. u Kosovskoj Mitrovici, a potom i druge.
Had`d` je obavio 1999.g. zajedno sa
suprugom Enisom. Od 1992.g. u~i
d`uz iza podne namaza u Gazi Husrev
begovoj d`amiji, {to mu pri~injava posebno zadovoljstvo kao ~uvara tradicije. Naredni redovi su samo izabrana pitanja i odgovori iz intervjua sa had`i
Mustafa efendijom. Izvorni intervju je
pohranjen u arhivi ~asopisa.
4
^xÄtÅâËÄ [IFA’
Ka`ete da Vas je majka prvi put odvela u
tekiju, pa kako je teklo Va{e odrastanje
u tekijskom ambijentu!
Had`i Mustafa ef.: Jeste, moje prvi
dolazak u tekiju je bio kada sam
imao sedam godina, {to je negdje
1934.g. Sje}am se i danas mog prvog
utiska kada me je majka dovela u
Had`i Sinanovu tekiju1 i straha koji
sam osjetio pored turbeta u haremu
tekije. To turbe je, na`alost, sru{eno
1942.g. prilikom bombardovanja Sarajeva od strane saveznika u Drugom
svjetskom ratu. Nakon tog dolaska
sa majkom, po~eo sam i sam dolaziti jer je na{a ku}a bila u ulici Pirin
brijeg, nedaleko od tekije. I kako
tada, tako i sada, elhamdulillah.
To zna~i da je pro{lo sedamdeset godina od mog prvog
dolaska u tekiju.Iako, kao
mali dje~ak nisam ni{ta shvatao, sve mi se to na neki na~in
svi|alo i privla~ilo me. I danas
se sje}am “`estokih mu{kih” zikira, koje je predvodio {ejh Nasir
efendija, ilahija Mehmed ef. Kelerd`i}a i Mehmeda Mece, kao i ~estih
d`ezbi had`ije Harbe, koje su znale
trajati i satima po zavr{etku
zikra. Poslije se sjedilo u mejdan odaji
uz kahvu i ilahije.Kao da sada
gledam na{u
mejdan odaju!
Odmah desno
od prozora po~injao je min-
der i tako sa tri strane. Sve je bilo puno, pa za nas mla|e nije bilo niti {anse da do|emo do mindera. Mi smo
sjedili na podu bli`e vratima. U~ile
bi se ilahije i potom bi se otvorio i
mehabbet. Zikr se obavljao uo~i petka, a uo~i ponedeljka bi stariji imali
posebne tarikatske vje`be. Sje}am se
da je posebna pa`nja pridavana pripremama za Mevlud, Muharrem,
Jevmi a{uru i druge tekijske prigode.
Tako je to teklo sve do po~etka Drugog svjetskog rata, ~ijim je po~etkom rad tekije oslabljen iz razumljivih razloga. Po~etkom 1945.g. pozvan sam u vojsku iz koje sam se
vratio 1946. Iste godine sam bio
bej’at i talkin pred {.Nasir ef.Misirli}em, a ve} 1948. oti{ao sam u Zagreb na {kolovanje. Kada sam se vratio 1952.g. odlukom Ulema-i me-