intervju
Duhovna veza
sa Bosnom
Ka`u da ko jednom do|e u Bosnu i udahne punim plu}ima bosansku havu, uvijek se iznova vra}a Sarajevu, Mostaru, Travniku, Biha}u, vra}a se Bosni. U mjesecu novembru pro{le godine veliku ~ast svojim prisustvom nam je ukazao uva`eni {ejh Tajjar efendija iz Istanbula. Tada smo i napravili ovaj intervju, ali {ejh
Tajjar je toliko zavolio Bosnu i njene krajeve da nas je opet po~astio svojim dolaskom
u mjesecu januaru ove godine o ~emu mo`ete pro~itati u rubrici Reporta`e. Obe}ao
nam je da }e dolaziti svakog mjeseca, ako Bog da, jer kako ka`e : ...mi smo duhovno vezani sa Bosnom.“ Kako i za{to, pomogla nam je da doku~imo Zehra Be}iragi} koja je razgovarala sa {ejh Tajjar efendijom.
Mo`ete li nam re}i ne{to o
sebi?
Ro|en sam 19. maja 1965.
godine, 16. dana Muharrema, u Istanbulu, u porodi~noj ku}i na Kasimpa{i, koja
se danas koristi kao Dergah-i
[erif, mjesto na kojem obavljamo zikir. Moj rahmetli
otac Aladdin efendija i
majka Aj{e hanum
bili su ihvani Es
Sejid Es [erif
[ejh Muhjiddin
Ensarija. Isti
dan kada
8
KELAMU‘L [IFA‘
sam ro|en, odveli su me u Ajn-i Ali Baba tekiju kod Hazreti [ejh
Muhjiddin Ensarija koji je rekao, ‘Po{to je dijete ro|eno u mjesecu Muharremu zva}e se Husejn.‘ Osmogodi{nja djevoj~ica
koja se igrala oko halke po~ela je uzvikivati, ‘Ho}u da mu date ime D`afer Tajjar, neka bude D`afer Tajjar.‘ Sramota je povisiti glas u prisustvu {ejhova, pa su roditelji po~eli da je u{utkuju, ‘[uti! Sramota kako se pona{a{, govorili su, ali ona nije
prestala uzvikivati, ‘Neka se zove D`afer Tajjar.‘ Na kraju, ostavili su i jedno i drugo ime, pa je moje ime Husejn D`afer
Tajjar.
Ro|en sam i odrastao sam u dervi{koj porodici. Moji nana i
dedo ro|eni su u Bitolju, u Makedoniji. Kao djetetu ~esto su
mi govorili kako na{e pravo porijeklo nije iz Bitolja, da su na{i djedovi do{li iz Egipta u Makedoniju. Me|utim, jako kratko
su `ivjeli tamo, jer, nisu mogli da podnesu pritisak i provokacije Makedonaca, Crnogoraca i kr{}ana koji su im kontinuirano stvarali probleme iz samo jednog razloga, {to su muslimani. Napustili su Makedoniju i doselili u Istanbul, gdje su `ivjeli u te{kim uslovima.
Nakon nekoliko godina, moja nana se jako razboljela, ostala je
potpuno paralizovana. Poslali su je u bolnicu, gdje je le`ala
par sedmica, ali nije bilo nikakvog pomaka. Tada su joj neki
prijatelji rekli, ‘Oti|i na Kasimpa{u, tamo ima jedan arapski
{ejh, ima izuzetno jaku mo}.‘ Odveli su je u Ayn-i Ali Baba tekiju. U to vrijeme na postu je sjedio Hazreti [ejh Muhammed
Ensari, otac [ejh Muhjiddin Ensarija. ^im su moja nanu unijeli u sobu {ejh je oslovio imenom, ‘K}eri Habiba, dobro nam
do{la.‘ Moja nana je bila potpuno paralizovana, mozak joj
je bio u funkciji, mogla je da ~uje, ali nije mogla govori-