Hrvatski je jezik zasigurno jedan od najvažnijih predmeta u školi, a znanje materinskog jezika jedno od najpotrebnijih u životu i za obavljanje gotovo svih poslova koje ćemo u budućnosti raditi. Zato je važno da mu već u osnovnoj školi značaj pridaju i učenici, koji bi se zbog sebe trebali brinuti da dobro usvoje nastavne sadržaje ovoga predmeta, a ne samo roditelji i profesori kojima je bitan uspjeh djece, tj. učenika. Uspavaj me dosadom

Većina će učenika reći kako u svu nastavu, tako i u nastavu hrvatskoga jezika, treba uvesti promjene. Mnogi će kao razlog svoje nezainteresiranosti za predmet navesti ne baš najbolji, nekima čak i neshvatljiv način održavanja nastave i njezin sadržaj. Vezano konkretno uz nastavu hrvatskoga jezika, problem je što je nastava većini učenika jako dosadna. Istina, ne možemo utjecati na to koliko će neki učenik biti zainteresiran za određeni predmet, ali je stvarno važno da usvojimo gradivo, pogotovo hrvatskoga jezika kao jednog od najpotrebnijih predmeta. Smatram i da profesori imaju velik utjecaj na našu zainteresiranost jer ako profesor samim svojim podučavanjem odaje dojam da ga ni najmanje nije briga za to što govori, logično je zaključiti da će učenici biti zainteresirani

koliko i profesor. Zbog toga bih napomenula onima koji biraju naše profesore da biraju pažljivo( što se mene tiče, još nisu zakazali, barem glede hrvatskoga jezika). Mi to možemo

Problem je i ono često pitanje: „ Što će meni ovo u životu?“( najčešće vezano uz slavnu gramatiku našeg materinskog jezika). Na ovo profesori odgovaraju onim lako shvatljivim, jednostavnim zaključkom koji smo mogli donijeti i sami: „ Za učenje drugih, stranih jezika“ jer u svim jezicima vrijede neka pravila, barem malo slična onima iz hrvatskoga jezika. Smatram da je problem gramatike u tome što su nam većinu gradiva „ natrpali“ u 5., 6., 7. i 8. razred. Bilo bi prikladnije da je nešto lakše gramatike i u 2., 3., 4. razredu jer se već u 2. razredu u sklopu nastave engleskoga jezika javljaju sada svima dobro poznate zamjenice I, you, he, she, it … No tada smo svi zbunjeno pogledavali jer nismo znali što su zamjenice niti u hrvatskome jeziku. Sad će se opet nad glavama mnogih pojaviti upitnik jer „ koliko su djeca u tako ranim godinama spremna učiti sadržaje koji su sada u planu i programu viših razreda?“ Roditelji ovom

pomisli zanemaruju činjenicu da djecu već vrlo rano šalju na raznu dodatnu izvanškolsku nastavu najčešće stranih jezika, prvenstveno engleskoga, misleći pritom kako za učenje hrvatskoga jezika, zato što nam je materinski, nije potrebno toliko truda. Ja ne mislim tako, mi smo bili i ranije spremni učiti neke složenije osnove jer hrvatski jezik i nije baš lagan predmet čije znanje dolazi samo od sebe. Tako bismo dosad neke stvari više-manje upoznali ako ne i u potpunosti usvojili( zamjenice, padeži … ono što se proteže kroz gradivo svih viših razreda).

Ne bubanju Za još jedan ozbiljan problem smatram svima već poznato i viđeno stajanje učenika pred profesorom i, u želji za višom ocjenom, pusto nabrajanje

potpuno neshvaćenih, napamet naučenih riječi koje u životu vjerojatno više neće izgovoriti. Dosta sam se puta, iako u poziciji učenice, zapitala: „ Zašto?! Čemu to?!“ No isto sam se tako našla u situaciji kada sam i sama izgovorila neku riječ, koja ili potječe iz stranog jezika ili nije u svakodnevnoj, opuštenoj uporabi, pa su me dočekali začuđeni pogledi većine razreda. Ja se ne zabrinjavam jer znam objasniti to što sam rekla i tu je razlika! Stoga mislim da bismo zajedno s profesorima trebali poraditi na obogaćenju našeg rječnika i da se učenici ne bi trebali sramiti pitati što znači riječ koju ne razumiju. U ovim je godinama većinu možda i sram izgovoriti neku tako „ čudnu“ riječ, no sigurno je da ćemo kada odrastemo svojim obogaćenim rječnikom odavati dojam obrazovanije, ozbiljnije osobe vrijedne poštovanja jer ćemo uostalom to i biti. Sporazumijevanje je ključ

Na kraju, nameće se zaključak da nije sve crno-bijelo, već stabilno sivo … Imamo dobre profesore i dosadnu gramatiku, korist od poznavanja hrvatskoga jezika, ali i mukotrpno( m) učenje, učenike koji izgovaraju „ komplicirane“ riječi, ali ih uglavnom ne razumiju … Mislim da se ključ uspjeha i produktivnosti za budućnost krije u komunikaciji i razumijevanju između profesora i učenika( koja se ostvaruje i ovim tekstom) kako bi profesori dobili uvid u naše shvaćanje i razmišljanje jer, na kraju krajeva, i njima je valjda cilj da svoj posao rade što uspješnije.

Kristina Ćuk, 7. a