Intellectual Output HR Business Diary HR

Važnost certifikacije proizvoda Danas mnogi proizvodi zahtijevaju testiranje u skladu sa specifikacijama ili usklaĎenost sa sigurnosnim i drugim propisima prije nego što su stave na trţište. Čak i jednostavni proizvodi mogu zahtijevati tehničku dokumentaciju koja sadrţitestne podatke. To nije uvijek moguće realizirati za sve aktivnosti od strane dobavljača i kupaca, te se tako moraju često uključiti specijalizirane treće osobe. Osim toga, nacionalni propisi mogu zahtijevati da takvo ispitivanje provode neovisna tijela, a posebno kada proizvodi imaju zdravstvene i ekološke posljedice. Zapravo, ocjenjivanje sukladnosti je postao vaţan čimbenik svjetske trgovine i često ga provode specijalizirane organizacije, kao što su inspekcijska i certifikacijska tijela i laboratoriji za ispitivanje. Ciljevi certificiranja proizvoda: 1. rješavanje potreba potrošača, korisnika i, općenito, svih zainteresiranih strana, osiguravajući povjerenje u vezi ispunjenja propisanih uvjeta. 2. dopustiti dobavljačima da pokaţu na trţište da su njihovi proizvodi ispunili zadane uvjete od strane nepristranog tijela treće strane. 3. osigurati povjerenje za one koji imaju interes u ispunjavanju uvjeta, tako da dobavljači mogu učinkovito trgovati proizvodima. Sheme certificiranja proizvoda Sheme certifikacije za poljoprivredne i prehrambene proizvode jamče (kroz mehanizam certifikacije) da odreĎene karakteristike ili svojstva proizvoda ili njegov proizvodni postupak ili sustav budu ispunjene, putem utvrĎenih specifikacija. Tu se pokriva širok spektar različitih inicijativa koje djeluju u različitim fazama lanca opskrbe hranom (prije ili poslije farme, koji pokrivaju cijeli ili dio lanca opskrbe hranom, koji utječu na sve sektore ili samo na jedan segment trţišta, itd). Oni mogu djelovati na razini business-to-business (B2B) gdje je supermarket ili prerada krajnji primatelj informacija, ili na razini business-to-consumer (B2C). Oni mogu koristiti logotipe iako mnogi, a posebno u sklopu B2B sheme, to obično ne učine. Razvoj programa certificiranja je uglavnom rezultat faktora kao što su socijalni zahtjevi za odreĎene karakteristike proizvoda ili proizvodnog procesa s jedne strane (uglavnom za B2C sheme), te ţelja operatora da se osigura da njihovi dobavljači ispune navedene uvjete, s druge strane (uglavnom za B2B sheme). U području sigurnosti hrane, Uredba (EK-a) N. 178/2002 (kojom se utvrĎuju opća načela i uvjeti zakona o hrani), stavlja glavnu odgovornost na proizvoĎačima hrane i prehrambenih proizvoda za osiguravanje da hrana i hrana za ţivotinje udovoljavaju zahtjevima zakona o hrani i za provjeru da bude udovoljeno propisanim zahtjevima. Veliki igrači u lancu opskrbe hranom često se oslanjaju na programe certificiranja kako bi se uvjerili da proizvod ispunjava zahtjeve i da bi zaštitili svoj ugled i odgovornost u slučaju incidenta u području sigurnosti hrane. Privatni certifikat nije potreban kao dokaz usklaĎenosti sa zakonskim propisima. Svaka privatna certificiranja za poljoprivredne i prehrambene sektore mora ostati na dobrovoljnoj bazi. Ova praksa ne moţe se koristiti za razlikovanje proizvoda na trţištu. Sheme za certifikaciju imaju sljedeće koristi: 32

Intellectual Output HR Business Diary HR | Page 33