Ogledalo , ogledalce moje
Pitam se čemu služi ogledalo . Ustvari , kako ono meni može biti najbolji prijatelj ? Hmm ... ogledalo , ogledalce moje , kako ti meni možeš pomoći ? To sam saznala jednog prelijepog jutra kada sam ustala na desnu nogu , s velikim osmijehom preko cijeloga lica . Taj dan sam se prvi put probudila sa željom da upoznam svijet , osjetila sam volju i veliki želju za životom . Po prvi put sam poželjela upoznati različite ljude s različitim mišljenjima . S puno osmijeha i društvenosti . Došla sam u školu i poželjela nestati , kao da nisam ni postojala . Ugledala sam svijet zloće i ismijavanja . Svašta sam čula . S jedne strane mi je bilo drago , a s druge baš i ne . Povrijedilo me je , a istovremeno mi je bilo drago što su barem iskreni i realni . Nisam razumjela kako se mogu tako ružno ponašati i ponižavati druge , je li zato što im je dosadno ? Ili zato što im se taj netko ne sviđa ? Potpuno sam se pogubila . Jedino što sam znala je da ne želim u školu . Kad sam došla doma , ugledala sam ogledalo na kojemu sam vidjela jedno izgubljeno lice koje pokazuje samoću i razočaranost . Gledala sam u njemu kako teku suze jedna za drugom , a srce je kucalo polako , kao da je umrlo . Shvatila sam da sam to zapravo ja . Razmišljajući sam gledala i vidjela da je ogledalo zapravo moj jedini najbolji prijatelj , jer mu sve mogu reći i ono je tužno , ako sam i ja ili , kada sam sretna , smije se sa mnom , ako plačem i ono će sa mnom . Idući dan sam išla bezvoljno u školu . Nisam znala ni kako se zovem , a kamo li da znam bilo što drugo .
Odlučila sam okrenuti igru , tako da im vraćam jednako . Od tog dana to nisam bila ja . Stalno sam bila bezobrazna i zla , kao da je netko drugi ušao u mene , jer se nikada nisam tako ponašala . Većinom bih šutjela i plakala , no tad sam puno psovala i uzvraćala . Nije ništa pomoglo , bilo je još gore . Moje ogledalce mi je " reklo " da moram biti to što jesam . Da je to najbolji lijek . Počela sam sebe kriviti i vrijeđati se , jer sam ipak i ja dijelom kriva . Najviše me je potaklo da i dalje vjerujem u sebe to što mi je najbolja prijateljica rekla da im se suprotstavim na lijep način . To mi je najviše pomoglo i ojačalo me . Od tada se uvijek pogledam u ogledalo i sve mu kažem , jer je uvijek tu sa mnom i u dobru i u zlu . Ah , ogledalo , ogledalce moje !
Maja Pavlić , 8 . razred literarni radovi ...
Mijenjala bih svijet za sreæu
Mijenjala bih svijet za sreću . Mijenjala bih svijet za smijeh . Mijenjala bih svijet za tablu čokolade . Mijenjala bih svijet za vrećicu bombona . Mijenjala bih svijet za jedan skok iz svemira . Mijenjala bih svijet za jedan oboreni rekord . Mijenjala bih svijet za veliki doživljaj . Mijenjala bih svijet za još jedan potpuno isti maturalac . Mijenjala bih svijet za malo sloge . Mijenjala bih svijet za jedan dan bez svađa i rata . Mijenjala bih svijet za jedan dan mira . Mijenjala bih svijet za 10 pravih prijatelja . Mijenjala bih svijet za jednu Čoksu . Mijenjala bih svijet za 1000 kuna . To nisu svi prijedlozi . Ima ih još puno . Jako , jako puno .
Zašto ?
Svijet je ponekad super , a ponekad užasan . Tj . nije svijet taj koji je užasan , već ljudi . Ljudi su ti koji unište naš okoliš . Bacaju smeće , boce , papire , limenke ...
Ja bih to mijenjala .
Mijenjala bih svijet za čišće ulice . Zašto su ljudi tako okrutni ? Zašto se nikome ne da prošetat do koša koji je udaljen 3 metra i tek tada baciti žvaku ili bocu ili letak koji su maloprije pokupili ? Zašto nitko ne uzme te letke ?
30
Zar nitko ne shvaća da ti ljudi koji to dijele su za to zapravo plaćeni ? Oni na tome zarađuju . Isto kao i naši roditelji koji rade u bolnicama , pekarama , trgovinama , tvrtkama ... ni sama više ne znam gdje .
Ja bih to mijenjala .
Prije par dana , dok sam surfala po fejsu ( a to često radim što je jako loše za mene i moju školu i zdravlje ), naišla sam na jednu objavu vladi . Objava je glasila ovako : " - Danas sam ulazio u pekarnicu kako bih si kupio nešto za jelo jer sam bio gladan i pogodite što sam vidio . Vidio sam ženu koja prosi . Da , prosi , ali ne prosi novce , već hranu . I to onu malu žemlju za 2 kune i 35 lipa . Pa , kupio sam joj 3 žemlje , a ne 1 . Bilo mi je tako žao te žene . Ona se brine za svoju obitelj i pokušava ih prehranit . Imam 14 godina , ime mi je Filip i mogu priznati da me je sramota živjeti u Hrvatskoj ! "
Totalno se slažem s tim dečkom .
Nisam sigurna zove li se Filip ili Fran , ali uzeo mi je riječi iz ustiju . Rekao je ono što je trebalo biti rečeno . Ja bih to mijenjala . Ja bih željela da svijet bude bolji . Da ljudi budu dobri , sretni , da se ne svađaju ... jednostavno ... DA ŽIVE U MIRU !!
Jelena Paladinić , 8 . razred