ALEKSANDAR PANTIĆ INTERVJU
i fenomenološkog pozicioniranja umetnosti u matrici savremenog društva nastali
kao posledica događanja “globalne kulturne uravnilovke”, odnosno poništavanje
stvarne multi-kulturalnosti čovečanstva
usled globalizacije tržišta i političkokulturnog prostora planete, zatim odnos
umetnosti
spram
pitanja
ekologije
iodrživog razvoja I mnoštvo drugih stvari.
Kako vidite trenutno stanje umetnosti u Srbiji?
Uvodna opaska za odgovor na ovo pitanje
je da pojedinačna umetnička dostignuća
ne treba poistovećivati sa umetničkom kulturom i kulturnom svešću društva. U tom
smislu uprkos tome što se u slučaju Srbije
može navesti dosta primera pojedinačno
i
individualno
ostvarenih
vrednih
umetničkih dostignuća, opšti odnos prema kulturi i umetnosti i nivo umetničke
kulture u Srbiji je katastrofalan. Ja lično
nemam optimizma da će se u tom pogledu
išta skoro promeniti. To se jednostavno ne
može desiti dok se vidno ne promeni kulturna svest i kulturne vrednosti društva.
Što, pre svega podrazumeva plansku svesnu,
voljnu i vidnu promenu ekonomske, kulturne i obrazovne politike na duži rok, kao
i definisanje dugoročnih strateških razvojnih ciljeva i razvojne politike društva i
najvažnije, uspostavljanje nekakvog istinskog i konkretnog ekonomskog idruštvenopolitičkog razvoja. Sve to se neće i ne može
dogoditi bez korenite promene u ponašanju
i intelektualnim i duhovnim vrednostima naše političke, ekonomske i kulturne
elite. Koliko je opravdano verovati da
su sve te promene u Srbiji u doglednom
istorijskom vremenu zaista moguće,
uzevši u obzir dosadašnja iskustva .
136 • Exart magazin
i sadašnje stanje stvari ocenite sami .
Koji su najveći problemi sa kojima se umetnik danas sreće?
Nezahvalno je praviti bilo kakva
uopštavanja, društvo, kultura i umetnost
su međusobno veoma uvezani, tako da
pojedinačne društvene, ekonomske, kulturne i stvaralačke matrice unutar kojih umetnici, živi i stvaraju uslovljavaju
ispecifične skupine problema koji se za njih
pokazuju kao istaknuti i važni. Jedino rezonovanje koje bi opravdalo pokušaj davanja
uopštenog odgovora na ovo pitanje je ako se
pažnja usmeri na čisto kulturno-istorijsku
ravan globalnog razvoja društva u poslednjih 70-tak godina. To razmišljanje mi govori da bi se mogla izdvojiti tri, po meni
univerzalno prisutna problema sa kojima
se susreće većina likovnih umetnika u svetu
danas. Ti problemi su:
a) Izobilje izbora i mogućnosti koje stvaraoc
ima na raspolaganju u pogledu odabira i
kombinovanja medija, sredstava, tehnike, metoda i polja/domena kreativnog
istraživanja i izražavanja. Ta situacija je za
staraoce mač sa dve oštrice, jer u meri u kojoj pomaže razvoj stvaralačkog mišljenja
iumetničke prakse istovremeno ih jednako
blokira i obesmišljava. Ne treba zaboravljati
da se kreativnost najbolje provocira, uočava
i iskazuje upravo u uslovima ograničenog
raspolaganja resursima i/ili ograničenog
raspolaganja mogućnostima kombinovanja i upotrebe resursa. Naše vreme
nas stavlja upravo u obrnutu situaciju.
b) De-regulacija samog prostora likovnih
umetnosti i umetnosti uopšte. Pretapanje, rastakanje i menjanje stare i uspostav,