PRAVOSUDNE INSTITUCIJE
▶ ad b ), d ), e );
• tužbe za naknadu štete
▶ ad c );
• tužbe temeljem arbitražnog sporazuma
▶ ad g );
• tužbe / apelacije povodom odluka određenih komunitarnih agencija / tijela
▶ ad f ); i
• žalbe na odluke Suda za službeničke sporove .
2.2 . Negativno određenje
Vraćajući se odredbama Ugovora nakon izmjena izvršenih Ugovorom iz Nice , moguće je konstatovati da je sada Sud prve instance generalno nadležan za sve sporove pokrenute u skladu sa članovima 230 , 232 , 235 , 236 i 238 Ugovora o EZ , uz sljedeće izuzetke :
• sporovi prenijeti u nadležnost posebnih , specijalizovanih sudova , što se već desilo sa službeničkim sporovima – u skladu sa generalnim određenjem iz čl . 225 ( 1 );
• sporovi po tužbi država članica protiv Evropskog parlamenta i / ili Savjeta povodom zakonitosti pravnih akta 776 ili nedjelovanja / pasivnosti ( čl . 230 i 232 EZ ), kao i protiv Komisije u vezi sa mehanizmom pojačane saradnje ( čl . 11a EZ ), u kojima postupa Evropski sud u užem smislu – u skladu sa odrebama čl . 51 Statuta Suda ; 777
• međusobni sporovi komunitarnih institucija , uključujući i Evropsku centralnu banku ( ECB ), u kojima , takođe , postupa Evropski sud u užem smislu – u skladu sa odredbama čl . 51 Statuta Suda . Kako se često ističe , tačnije kako se isticalo u skladu sa rješenjem prije izmjena izvršenih Ugovorom iz Nice , većina sporova koji su u nadležnosti Suda prve instance pretpostavljaju utrđivanje mnoštva činjenica , odnosno obuhvatnu ekonomsku analizu i upravo zato su i ustupljena posebnoj , nižoj pravosudnoj instanci . No , nakon posljednjih promjena ovaj stav treba dopuniti konstatacijom da je Sud prve instance svoju nadležnost proširio i u oblasti koje su se donedavno smatrale rezervisanim za najviši sudski nivo . Tu se , prije svega , misli na tumačenje Ugovora i komunitarnih ( sekundarnih ) propisa , ali i sporove u koje su uključene države članice i komunitarne institucije .
776
Izuzev akata “ čisto provedbenog karaktera ” ( mjere u smislu čl . 88 ( 2 ) i čl . 133 Ugovora ). Istovremeno , iz pomenutog rješenja proizlazi da su tužbe države članice protiv Komisije i Evropske centralne banke , u principu , u nadležnosti Suda prve instance , tj . sve osim ovih koje se dotiču pitanja ocjene zakonitosti . Vidi i Lenaerts i dr ., 2006 ., str . 25 .
777
Počev sa 1 . junom 2004 . U stvari , ovim povodom je relevantna Odluka 04 / 407 , OJ L 132 / 5 / 04 .
256