EVROPSKI SUD
Kod ovog treba upozoriti da generalni pravozastupnik ne djeluje kao sudija izvjestilac , 719 niti učestvuje u odlučivanju o predmetu u kojem daje mišljenje . No , upravo to generalnom pravozastupniku daje mogućnost da djeluje slobodnije , slijedeći vlastito viđenje činjenica i njihovih konsekvenci u komunitarnom pravnom kontekstu . Kako ističu oni koji povlače paralelu sa commissaire du gouvernement u francuskom pravozaštitnom mehanizmu , generalni pravozastupnik u Evropskom sudu djeluje ne kao predstavnik vlasti , baš kao ni član pravosudnog tijela koji odlučuje u konkretnom predmetu , nego nastojeći da zastupa pravo i pravdu – onako kako ih vidi u svjetlu činjenica koje su pred njim . Utoliko , generalni pravozastupnik je ovaploćenje “ Savjesti suda ” 720 .
Imajući izloženo u vidu , uloga generalnog pravozastupnika u postupku pred Evropskim sudom se može predstaviti kao trostruka :
• on predlaže rješenje slučaja ,
• utemeljuje ga u postojećem komunitarnom pravu ( pravno argumentiše ) i
• eventualno , sugeriše daljnju razradu komunitarnog prava , odnosno njegovu izmjenu . 721 Dakle , generalni pravozastupnik može u svom mišljenju analizirati i pitanja koja nisu predmet spora u užem smislu , kao što može , prateći stavove doktrine , sugerisati Sudu da je “ pravi trenutak ” da koriguje ili izmijeni svoj stav .
Sve u svemu , zahvaljujući činjenici da sadrže obuhvatnu pravnu analizu i pregled judikature Suda , ali i nacionalnih pravnih rješenja , mišljenja generalnih pravozastupnika su nezaobilazan vodič u otkrivanju sadržine komunitarnog prava . I ne samo to , za neke su ona i njegov izvor . 722
Mišljenje generalnog pravozastupnika se , zajedno sa odlukom na koju se odnosi , objavljuje u Zbirci odluka Suda ( ECR ).
Pomenuto je , u Evropskom sudu trenutno djeluje osam generalnih pravozastupnika . 723
719
Ali , vidi Čavoški , 2006 ., str . 175 , gdje se o AG govori kao “ sudiji izvjestiocu ”.
720
“ the embodied conscience of the Court ” – Lasok / Bridge , 1991 ., str . 283 , upućujući na Hamson , C . ( 1954 ), Executive Discretion and Judicial Control , p . 80 . Ili , u paraleli koja podrazumijeva neophodne rezerve , on je u ulozi prvostepenog sudije pojedinca čiju odluku automatski slijedi žalba i konačna odluka ( Evropskog suda ), vidi Hartley , 1998 ., str . 61 .
721
Lasok / Bridge , 1991 ., str . 283 .
722
Edward / Lane , 1995 ., str . 31 .
723
U početku su postojala samo dva AG , da bi nakon širenja članstva 1973 . godine njihov broj bio udvostručen , pri čemu su ta četiri mjesta pripala tzv . velikim državama . Po pristupanju Grčke broj AG je povećan na pet , pri čemu je mjesto petog “ pripalo ” manjim državama članicama . Broj AG je porastao na šest nakon pristupanja Portugala i Španije , da bi pistupanje tri države sredinom 90-tih taj broj diglo na devet ( mjesto AG je obavljao jedan od sudija – do okončanja mandata , tj . do oktobra 2000 . godine ). Ovim povodom Lenaerts i dr ., 2005 ., str . 451 – 452 .
245