EVROPSKI SUD
takođe , ustupljene Sudu prve instance . Evropski sud u užem smislu ili Sud pravde u ovim slučajevima postupa tek kao žalbena instanca .
Konačno , od početka 2005 . godine , opet , u skladu sa odgovarajućom odlukom Savjeta , međusobne sporove službenika i komunitarnih institucija preuzima poseban sud – Sud za službeničke sporove , s tim da ovi predmeti po žalbi stižu pred Sud prve instance .
I kada je riječ o postupku prethodnog odlučivanja na zahtjev nacionalnog suda , uočljiv je sličan trend . Naime , izmjene Osnivačkih ugovora izvršene Ugovorom iz Nice su otvorile vrata za postupanje Suda prve instance i u ovim slučajevima . Preciznije odredbe s tim u vezi su dio Statuta Suda , s tim da je dovoljno konstatovati da se radi o određenim segmentima ove nadležnosti koji se ustupaju Sudu prve instance . Doduše , u dva precizno formulisana slučaja se kao viša-žalbena-reviziona instanca može pojaviti Sud pravde , o čemu će još biti riječi .
Dakle , prema aktualnom ustavnom aranžmanu , samo je postupak davanja mišljenja ostao u “ isključivoj ” nadležnosti Suda kao najviše instance . Ova činjenica zavređuje pažnju tim prije jer je upravo ovaj postupak , tj . djelovanje u skladu sa čl . 300 ( 6 ), odnosno svojevremenim čl . 228 ( 1 ), bio snažan instrument u etabliranju Evropskog suda kao ustavnog suda u standardnom značenju tog pojma . Kako se ističe ovim povodom , 668 relativno neutralan izraz mišljenje ( opinion ), treba , u stvari , shvatiti kao “ obvezujuća presuda ”. Naravno , ovoj svrsi su služili i ostali postupci , osobito oni pokretani zahtjevom nacionalnih sudova za tumačenje komunitarnog prava i ocjenu zakonitosti komunitarnih akata .
2.3 . Na osnovu Ugovora i sekundarnih propisa
Većina navedenog spada u isključivu nadležnost Evropskog suda predviđenu Ugovorom kako u odnosu na nacionalne sudove – u smislu čl . 240 tako i u odnosu na međunarodne sudove – u smislu čl . 292 . Naime , prema prvom od pomenutih članova u sporovima u kojima je Ugovorom nadležnost data Evropskom sudu nacionalni sudovi ne mogu postupati , a prema drugom se države članice obavezuju da u sporovima povodom tumačenja i primjene Ugovora neće postupati na način suprotan onom koji je njime propisan .
U vezi sa Ugovorom kao osnovom nadležnosti Suda treba pomenuti i izmjene izvršene Ugovorom iz Nice . Naime , kako je navedeno u novom čl . 229a , Savjet je ovlašten da postojećim priključi i sporove povodom industrijske svojine . Očito , ova odredba ima u vidu Sud kao instituciju , ali će eventualna odlu-
668
Kapteyn / VerLoren van Themaat , 2008 ., str . 239 .
231