EU-INSTITUCIJE | страница 221

Prvo poglavlje EVROPSKI SUD
I . EVROPSKI SUD KAO INSTITUCIJA
1 . Uvod
Kao što je pomenuto u uvodnim napomena za ovaj tekst , ono što Evropsku uniju čini strukturom koja izmiče standardnom analitičkom aparatu međunarodnog i unutrašnjeg prava su njene institucije i ( pravni ) instrumenti koje su im na raspolaganje stavili Osnivački ugovori . Naravno , pomenuto bi ostalo “ mrtvo slovo na papiru ” bez političke volje država članica da ga materijalizuju u svakodnevnom životu i , kao izuzetno bitno , ako ne i najvažnije , spremnosti i sposobnosti jedne od institucija da sve to pravno artikulira , odnosno da oblikuje neophodni pravni okvir integracionog prijekta .
Ta institucija je Evropski sud . Ili , kako bi neki rekli , ova institucija je u kontekstu integracije imala ( antičku ) ulogu Prometeja , te kao takva zavređuje posebnu pažnju . Istovremeno , međutim , upravo ta uloga čini predstavljanje ove institucije krajnje delikatnim . S tim u vezi , i mimo u generalnom uvodu već pomenutog , treba naglasiti da će ključna pravosudna institucija biti predstavljena kao cjelina , a potom i njeni segmenti . To podrazumijeva i osnovne napomene o postupku Evropskog suda , tačnije postupcima sudova koji djeluju u okviru ove institucije kao cjeline .
U svakom slučaju , služeći se položajem i ovlaštenjima utvrđenim Osnivačkim ugovorima , odnosno zloupotrebljavajući ih , kako bi neki rekli ( Harrley !), Evropski sud je već tokom prvih decenija djelovanja Evropske zajednice jasno nagovijestio da pravni poredak Zajednice ne shvata ne kao puko međunarodno pravo . 623 Radije , po mišljenju Suda , u pitanju je pravni poredak koji je poseban i autonoman u odnosu na međunarodno pravo , odnosno pravni poredak nadređen pravu država članica ( jasno u društevnim odnosima regulisanim Osnivačkim ugovorima ) i , kao izuzetno značajno , neposredno primjenjiv i destvujući u nacionalnom pravu . A ovo posljednje znači da se privatnopravni
623
Ovim povodom , uz ostale , detaljnijeWeiler , 1991 .; McCormick , 2008 ., str . 86 . Vidi i Vajler , 2002 .; Misita , 2008 ., str . 153 .
219