POLITIČKE INSTITUCIJE I TIJELA
Konačno , Ugovor o EU ističe da će države članice u postupku njegove izmjene posebno razmotriti odredbe o bezbjednosnoj i odbrambenoj politici – čl . 17 ( 5 ), EU .
1.5 . Provedbeni i kontrolni aspekt
Gledano iz ugla provođenja odluka , odnosno akata u oblasti zajedničke vanjske i bezbjednosne politike , potrebno je ukazati na sljedeće .
Generalno govoreći , usvajanjem zajedničkog stava u Savjetu , države članice su se obavezale na njegovo poštivanje u odnosu na vlastitu politiku u predmetnom pitanju . Ovo , kako u pogledu zauzimanja političkih stavova , tako i u pogledu konkretnog djelovanja , uključujući i djelovanje u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama – čl . 14 ( 3 ), u vezi sa čl . 19 ( 1 ), EU .
Na Savjetu je da odredi način provođenja združene , zajedničke akcije , tj . da , u skladu sa njenim ciljem , odredi domašaj , sredstva i uslove provođenja , a ako je potrebno i njeno trajanje – čl . 14 ( 1 ), EU . U mjeri u kojoj to ne učini Savjet , o tome odlučuju države članice , no pri tome su izričitom odredbom čl . 11 ( 2 ), EU , obavezane da “ aktivno i bezrezervno ” podržavaju zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku Unije , “ u duhu iskrenosti i uzajamne solidarnosti ”. Uz sve drugo , ovo znači da su države članice obavezne na vrijeme obavijestiti Savjet o planiranim akcijama u skladu sa zajedničkom akcijom i na taj način omogućiti prethodnu konsultaciju , izuzev ako je nacionalna akcija puko provođenje zajedničke akcije – čl . 14 ( 5 ).
Ako se u vezi sa provođenjem zajedničke akcije pred državom ispriječe značajne teškoće ( major difficulties ), dužna je o tome odmah obavijestiti Savjet , na kome je da iznađe rješenje koje će biti u skladu sa ciljevima zajedničke akcije i koje neće dovoditi u pitanje njenu efikasnost – čl . 14 ( 7 ), EU .
Neposredna odgovornost za provođenje odluka usvojenih u ovoj oblasti leži na predsjedavajućem Savjeta koji tim povodom zastupa stav Unije u međunarodnim organizacijama i na međunarodnim konferencijama . U tome mu pomaže generalni sekretar , u ulozi Visokog predstavnika za vanjsku i bezbjednosnu politiku – čl . 18 ( 2 ) i ( 3 ), EU . Ovisno o potrebi , predsjedavajući može angažovati i specijalnog predstavnika , sa mandatom vezanim za određeno političko pitanje – čl . 18 ( 5 ).
1.6 . Nadzor
Vraćajući se ulozi Evropskog parlamenta , ovaj put iz ugla nadzora nad provođenjem unijske politike , treba konstatovati da on , u principu , može pozivati
204